Vanessa Mioč i pjesme koje izvodi nikoga ne ostavljaju ravnodušnima. Nekada je za ovu, već sada veliku
pjevačicu, bilo nezamislivo da će svoju glazbu dijeliti sa drugima, a danas pjesme koje izvodi mijenjaju
ljudske živote. Koliko je posvećena onome što radi govori i podatak kako niti jedno snimanje pjesme u
studiju nije prošlo bez velikih emocija i suza, što jasno govori kako je ono što Vanessa pjeva daleko više od
običnih stihova koji trebaju zabaviti publiku. Vanessa govori o svojim pjesmama, nastupima, osvajanju
"Eurovizije" duhovne glazbe, ali i skorom nastupu u Mostaru.
-Zašto ste izabrali duhovnu glazbu, a ne neki drugi glazbeni smjer?
Od malena je glazba za mene igrala jednu jako veliku ulogu u životu. Ona je bila nekako tu uz mene i kada
sam bila sretna i kada sam bila tužna. Pogotovo sam uživala kada bi tu glazbu stvarala, pjevala. Često mi je
bilo nezamislivo da ću tu glazbu dijeliti sa drugima. Volim reći da je to bila "mala Vanessa". Dolaskom na
Kamenita vrata utorkom, bila sam prvi srednje i tada sam prvi put čula duhovnu glazbu. Tekst je bio
predivan, kao i melodija. Određene pjesme imaju dobru melodiju, ali tekstovi nisu dobri i jednostavno
stvaraju nemir u meni. Duhova glazba je za mene uživanje, a to je ujedno i molitva. To je bilo dovoljno da
se odlučim za ovaj glazbeni smjer. Te pjesme, te molitve dijeliti sa drugima je veliki dar.
-Za vas kažu da ste pobjednica Eurovizije duhovne glazbe. Možete nam opisati o kakvom događaju i
nagradi se radi?
Uoči Velike Gospe se u Jasnoj Gori u Poljskoj u jednom velikom Marijanskom svetištu održao festival
kršćanske duhovne glazbe. Tamo su bili pozvani predstavnici niza država da predstavljaju svoje zemlje, od
Slovačke, Amerike, Kolumbije, Švedske... Znači, nije to samo Europa nego i mnogo šire. Ja sam imala čast
da predstavljam Hrvatsku. To je bilo natjecanje u duhovnoj glazbi i dani koje nikada neću zaboraviti. To je
za mene bio i jedan test vjere jer se radi o jednom posebnom događaju koji je velik. Pitala sam se zašto
baš ja da budem tu? Nisam čak ni očekivala neki odgovor, odlučila sam otići i uživati u tome događaju. A
odgovor je u biti stigao sada sam proglašena pobjednicom. To je bilo sa pjesmom "Vjerujem", bilo je 100 000 ljudi, jedno nevjerojatno iskustvo. Bog je zaista velik!
-Vaše pjesme nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kako nastaju?
Živimo u jednom predivnom vremenu gdje imamo veliki broj ljudi koji stvaraju, pišu tu duhovnu glazbu. Ja
sam malo pokušala i nadam se da ću to uskoro i snimiti. Sada sam snimila pjesmu koju je pisala Romana
Bilaver koje je prošla odlično kod publike, a tu je i pjesma "Šutnja" od fra Marina Karačića. Sve te pjesme su
mi jako drage. Tu je i Alan Hržica s kojim imam odličnu suradnju. Zanimljivo je da ljudi koji pišu pjesme
odmah znaju tko je treba otpjevati kako bi bila na vrhunskoj razini. Svaku pjesmu sam intenzivno prolazila,
niti jedno snimanje pjesme nije prošlo bez suza i velikih emocija. Volim to jer kroz svaki takav događaj mi
se produbi odnos sa Bogom. Par kvadrata studio, sam ti, imaš slušalice i mikrofon i to je sve. Emocije budu jake, svako je snimanje drugačije, svaka pjesma ima svoju priču, a možemo reći da smo uspjeli samo kada se ljudi pronađu u pjesmi ili kroz nju grade jedan prisniji, bolji odnos sa Bogom.
-Ako se ne varam, novi val duhovne glazbe traje već nekih 10 godina i ima veliki utjecaj na vjernike. Što
možemo očekivati u budućnosti? Kakvi su planovi, projekti?
Sretna sam što živim u razdoblju u kojem duhovna glazba ljudima nije strana. Ne da nije strana nego je i
poznata, o tome se sve više priča, ljudi tu glazbu prihvaćaju. Sretna sam što ljudi kroz to nalaze poveznicu
sa Bogom, a još veća je radost kada svi zajedno pjevamo. Imamo sada i puno stilova u toj duhovnoj glazbi
tako da se svi mogu pronaći. Što se tiče projekata, pripremam svoj prvi album i tome se jako veselim. To
će biti jedan drugačiji stil, biti će autentično i Njegovo. Njemu to poklanjam, Bogu našem.
-Uskoro dolazite u Mostar na veliki humanitarni koncert. Kakva su vaša očekivanja?
Jako volim Bosnu i Hercegovinu, Jako mi je drag i Mostar. Provela sam jedno vrijeme tu i lijepo je opet
doći. Posebno mi je drago što je sami cilj koncerta pomoć djeci sa poteškoćama u razvoju. Te osobe su
Bogu posebno drage i meni je osobno čast biti dio takvog projekta. Kroz sve ove pripreme se osjeti da se
cijeli projekt radi od srca i to je lijepo vidjeti. Moram naglasiti i da se veselim tome zajedništvu u Mostaru
koje će se dogoditi na koncertu. Kada god sam pjevala u Hercegovini taj osjećaj zajedništva je bio
nevjerojatan. Osobno mi je posebno drago vidjeti kako muški dio publike u Hercegovini glasno pjeva. Ti
ljudi ponosno stoje zajedno sa svojim obiteljima i slave Boga. U današnjem vremenu to vidjeti je nešto
posebno.
-Nastupate diljem Europe, kakve su reakcije vjernika, što vas najčešće pitaju?
Rođena sam i odrasla u Švicarskoj i zato mogu jasno suosjećati sa ljudima koji žive u dijaspori. Znam koliko
je tamo teško održati odnos sa Bogom, koliko je teško oduprijeti se svim napastima. Tamo je sami odlazak
na misu kompliciran. U Hrvatskoj i Hercegovini možemo birati gdje ćemo ići u crkvu, tko će nas ispovjediti
i slično. Tamo toga nema. A napasti su na svakom koraku. Materijalizam je središte svega nažalost.
Nedavno sam u Švicarskoj pjevala na jednoj duhovnoj obnovi, baš u mjesto gdje sam odrasla i ne mogu
vam opisati koliko su ljudi bili radosni jer mogu doći na jedan takav događaj. Neki su putovali satima iz
okolnih država kako bi došli na taj događaj. Ljudi su doslovno žedni toga. Mnogo imaju pitanja, traže
savjete, a mladi sve više razmišljaju o povratku u Hrvatsku gdje narod i dalje ima dubok odnos sa Bogom.
Moramo biti ponosni na to!
-Svijet danas nudi mnogo toga što je u suprotnosti s onim što vi pjevate. Koliko se izazovno baviti
duhovnom glazbom?
Ljudi jasno vide razliku duhovne i svjetovne glazbe. Ja mislim da je poziv baviti se ovom glazbom. Naravno,
nije to uvijek najjednostavniji posao, boriš se za nešto više, veće dobro. Blagoslovljena sam što sam
okružena ljudima koji su već dugo godina u duhovnoj glazbi i uvijek imaju neki savjet, spremni su pomoći,
dati potporu. Otvoreno pričamo o svemu i to je velika stvar. Uvijek kažem ljudima da se mole i za nas da
ta duhovna glazba bude što proširenija jer kroz nju možemo mnogo toga osjetiti. Veći dio našeg života smo okruženi glazbom i ako je već tako, hajmo biti okruženi pjesmama koje će nas potaknuti da budemo
što bliži Bogu.