- Sigurnosni izazovi s kojima se šest država zapadnog Balkana suočava već desetljećima nakon raspada bivše države se ne smanjuju. Štoviše, intenziviraju se uz povremene promjene u akterima i aktivnostima. Neriješeni izazovi smanjuju razvojne kapacitete zahvaćenih država i pripadajućih i povezanih društava i naroda, povećavaju unutarnje podjele, sprječavaju postizanje odgovarajućih sporazuma na kojima se treba temeljiti sigurnija budućnost i razvoj - ističe u intervjuu za Večernji list uoči prvog Mostar Security Foruma jedan od organizatora, predsjednik Instituta za istraživanje hibridnih sukoba doc. dr. sc. Gordan Akrap.
Profesore, je li to osnovni razlog zašto se organizira Mostar Security Forum (MSF)?
- Naravno! Takva društva postaju lak plijen modernih napadača. Za takva društva su iskustva, znanja i sposobnosti koje prijatelji i partneri na međunarodnoj razini posjeduju iznimno važna. Stoga smo odlučili svoja iskustva podijeliti i s relevantnim čimbenicima u BiH. Naime, nitko nije toliko zainteresiran za stabilnost i pozitivnu budućnost BiH od Hrvatske. Iskustva koja imamo u organiziranju Zagrebačkog sigurnosnog foruma, iskustva i znanja koja su se akumulirala na dosadašnjih osam foruma, akademska i osobna povezanost brojnih stručnjaka iz 30-ak država, vrijedan su intelektualni potencijal. On se može i treba iskoristiti za jačanje obrambenih sposobnosti te stvaranje temelja za boljitak društava i država. Upravo će to biti naglasci prvog MSF-a.
Euroatlantske integracije česta su tema brojnih političkih sastanaka u BiH. Koliko je opasno da BiH i ovaj dio Europe ostanu izvan tih struktura?
- Znanstveno i stručno razmatranje sigurnosnih izazova jugoistočne Europe u okviru transatlantske sigurnosne arhitekture ostaje jedna od ključnih dimenzija kojima se Mostarski sigurnosni forum želi pozabaviti. Obrana zemalja jugoistočne Europe u odnosu na hibridne prijetnje kojima su izložene postao je zahtjevan zadatak za cijelo društvo, a posebno za sigurnosne i obrambene sustave, ali i akademsku zajednicu. U kontekstu stabilizacijskih procesa (kako unutarnjih tako i vanjskih) tranzicijskih zemalja, čiji sigurnosni sustavi ovise kako o unutarnjim kapacitetima tako i o međunarodnim čimbenicima, navedene teme dobivaju još veću znanstvenu privlačnost i političku nužnost.
Koliko tu mogu pomoći hrvatska, kao i iskustva drugih zemalja istočne Europe?
- Iskustvo Republike Hrvatske, kao i brojnih drugih država koje su obnovile svoju državnost nakon raspada komunizma, pokazuje da su euroatlantske integracije od ključne važnosti za stvaranje temelja budućeg razvoja integriranih država. S time da treba jasno naglasiti činjenicu: članstvo u euroatlantskim integracijama nije i ne smije biti cilj na kojem ćemo se zaustaviti. Članstvo treba biti sredstvo za postizanje većeg i važnijeg cilja: stvaranje zdravih temelja za prihvaćanje i primjenu sustava vrijednosti, uvjerenja i načela koji omogućavaju zajednički rad i razvoj, ulaganja u gospodarstvo, povećanje zaposlenosti, povećanje životnog standarda stanovništva, jačanje zajedništva. Sve države koje su postale članice euroatlantskih integracija od tih članstava imaju pozitivna iskustva i napreduju. One koje neće biti u prilici sjediti za tim okruglim stolovima zaostajat će u svakom pogledu, što će pak ostavljati otvoren prostor za moguća djelovanja koja neće biti u razvojnom interesu BiH.
Može li BiH jednoga dana postati članica NATO-a i koliki je uteg veto Republike Srpske o tom pitanju?
- Suradnja konstitutivnih naroda u BiH predstavlja temelj unutarnje organizacije BiH koji je definiran i Daytonskim mirovnim sporazumom. U tom kontekstu treba uzeti u obzir trenutačne stavove i odluke relevantnih predstavnika srpskog naroda u BiH. U isto vrijeme treba jasno istaknuti činjenice koje mogu pomoći i u procesima donošenja budućih odluka: BiH je postala članica programa Partnerstvo za mir NATO saveza još 2006., dok je 2007. potpisala sporazum o sigurnosnoj suradnji s najsnažnijim vojnim savezom na svijetu. Srbija je također postala članica programa Partnerstvo za mir 2006., dok od 2015., na njezin zahtjev, Srbija ima poseban plan suradnje. Bez obzira na sve odnose Srbije i Rusije, Srbija ipak ima intenzivnije i češće vojne vježbe s NATO savezom negoli s Rusijom, iako je 2007. proglasila vojnu neutralnost. Koliko mi je poznato, postoji želja vodstva NATO saveza da se BiH, kao i neke druge države, u doglednoj budućnosti pridruže NATO savezu. Međutim, to je složeno i zahtijeva dvosmjerni proces kod kojeg se treba zadovoljiti veliki broj ozbiljnih traženja koja pomažu državi koja želi biti dio Saveza.
S druge strane, koliko se političko Sarajevo zaista zalaže, kako za transatlantske tako i za europske integracije?
- Razlike u stavovima se vide i jasne su. Postojanje različitih mišljenja i stavova po pojedinim temama je prirodno stanje. Razlike u stavovima se trebaju pokušati prevladati u otvorenoj, iskrenoj i vjerodostojnoj komunikaciji. Tamo gdje nema komunikacije, nema ni mogućnosti prevladavanja takvih različitih stavova. A to nikako nije ni dobro ni poželjno, posebno u društvima koja su opterećena brojnim otvorenim pitanjima. Trenutačno se vide pozitivni procesi koji su omogućili, nakon posljednjih izbora, relativno brzu uspostavu vlasti na svim razinama kao temelja za funkcioniranje države. Stoga bi svako generaliziranje nanijelo štetu općim interesima BiH kao države te njezinih konstitutivnih naroda, kao i svih drugih koji BiH smatraju svojom domovinom. NATO savez, kao i EU, rade na integraciji vlastitih sposobnosti kojima jačaju obrambene sposobnosti država i društava u borbi protiv hibridnih prijetnji. Povezivanje s takvim organizacijama i njihovim institucijama od velike je važnosti za jačanje preventivne obrane, učinkovite reakcije te oporavka napadnutih država i društava.
Stoji li onda teza kako su zapravo Hrvati u BiH najveći zagovaratelji toga puta i u tom kontekstu koliko je važno riješiti hrvatsko pitanje u BiH?
- Hrvati iz BiH su, isto kao i Hrvatska, prihvatili i potpisali sve mirovne planove, prijedloge i sporazume koje je međunarodna zajednica predlagala u pokušajima zaustavljanja rata, uspostave mira, postavljanja temelja za razvoj BiH te zaštitu prava konstitutivnih naroda u BiH. I danas Hrvati u BiH snažno podupiru ulazak BiH u euroatlantske integracije. Rješavanje i zaštita interesa Hrvata u cjelovitoj BiH u njezinim međunarodno priznatim granicama, a koji su jedan od triju ravnopravnih konstitutivnih naroda, od ključne je važnosti za proces integracija, kao i za stabilizaciju BiH uopće.
Kakav je utjecaj Rusije i Kine, pa i pojedinih islamskih zemalja, u ovom dijelu Europe, osobito u zemljama koje nisu članice NATO-a?
- Rusija, Kina, pa i neki drugi čimbenici međunarodne politike, pokušavaju različitim modelima djelovanja ostvariti svoje interese na različitim područjima koja su definirana kao takva. Međutim, države koje su izložene njihovim djelovanjima trebaju, u demokratskoj proceduri, istinski sagledati sve prednosti i nedostatke snažnijeg povezivanja koji možda vode k stvaranju nedemokratskih oblika ovisnosti te stvaraju moguće temelje za različite oblike ucjenjivanja. Samo se dovoljno sjetiti situacija kada je Rusija svoje energetske potencijale često koristila, kao što to i radi danas, kao sredstvo ucjene u procesima nametanja vlastite volje državama koje učini ovisnima o ruskim energentima. U tom smjeru, učenju iz iskustava drugih, stvaranju uvjeta za izbjegavanje štetnih i neželjenih procesa i situacija, gradili smo Zagrebački sigurnosni forum. Zato danas radimo i na ovom forumu koji organiziramo, kao jedan od oblika našeg djelovanja na međunarodnoj razini, u Mostaru.
Za organiziranje Mostar Security Foruma izabrani su Bosna i Hercegovina i Mostar. Je li i to svojevrsna poruka?!
- Uz analitičke i kritičke uvide, jedan od temeljnih ciljeva ove konferencije su smjernice kako bi zemlje jugoistočne Europe postale sastavni dio transatlantskog sigurnosnog okvira i izgradile autonomne kapacitete sigurnosne otpornosti. Kontekst Bosne i Hercegovine, a posebno grada Mostara, predstavlja iznimno važno simboličko mjesto na kojem se ove teme trebaju pokrenuti i odakle treba uputiti navedene smjernice.•