Nakon 65 godina, koliko je proslavio, Večernji list danas je više od medija – on je hrvatsko kulturno dobro i dio kolektivne memorije duboko utisnute u naše živote. Tim povodom svoj uvid u to kako danas doživljavaju Večernji list dali su nam istaknuti članovi hrvatskog društva – od nostalgije, preciznosti, pa i do novinarstva kako bi ono trebalo biti.
Miro Gavran o Večernjem listu: Nostalgija i Večernjak
Kada sam na prijedlog glavnoga urednika Dražena Klarića odlučio napisati tekst o 65. rođendanu naših popularnih dnevnih novina, prva emocija koju sam osjetio bila je nostalgija, i to snažna nostalgija. Moj pokojni otac Ivan redovito je kupovao Večernji list, tako da su te novine bile poput namještaja u našem domu, nije ih se moglo mimoići. Sjećam se da me u Večernjaku ponajprije privlačio „strip” Ice Voljevice u jednoj slici naslova GRGA. Ispočetka je to za mene bio tek neobičan crtež, a čim sam počeo sricati slova, postala mi je jasna i ona pisana poruka koja ga je pratila. Ako ne bih shvatio dvosmislenu poruku, tražio sam objašnjenje od roditelja. Ubrzo zatim počeo sam se zanimati za intervjue s poznatim pjevačima i glumcima toga vremena. Pamtim i svoj veliki čitateljski interes za tekstove legendarnoga Gerharda Ledića u njegovoj rubrici „Lutajući reporter”.
Kao dijete seoskih učitelja nisam si mogao priuštiti putovanja, pa sam zahvaljujući neobičnim Ledićevim putopisima posredno dodirnuo nedohvatljiva mjesta i prostore. Kao srednjoškolac koji je gutao beletrističke knjige, ali i imao interes za sve grane umjetnosti, u Večernjaku sam susretao i svoje omiljene pisce, slikare, glumce, glazbenike… Večernjak je pupčanom vrpcom u to vrijeme bio vezan za televiziju, koja je tada bila iznimno popularna, pa je tadašnjim čitateljima, osim najava televizijskoga programa, donosio privatne živote popularnih televizijskih voditelja, zabavljača, sportaša, redatelja i glumaca iz serija. Osim moga oca, Večernjak su rado čitali i moja majka, sestra i brat. Od tada te novine smatram obiteljskim novinama i sretan sam što su sve do danas zadržale taj predznak.
Veliku mi je radost Večernjak donio kao studentu kada mi je objavio priču „Moj dobri otac”, koja je nedugo potom osvojila nagradu. I danas se s nostalgijom prisjećam toga trenutka otprije četiri desetljeća kada sam na kiosku ugledao svoju priču na stranicama najtiražnijih dnevnih novina, čije se subotnje izdanje prodavalo u pola milijuna primjeraka. Preko noći i moji prijatelji iz studentskoga doma doznali su da se bavim pisanjem.
U godinama koje su uslijedile ostao sam vjernim čitatelj Večernjega lista, kojem sam zahvalan i na tome što je povremeno obavještavao čitatelje o mojim domaćim i inozemnim kazališnim premijerama te promocijama mojih novih knjiga. Kao pisac imao sam prigodu surađivati s brojnim Večernjakovim novinarima, koji su sa mnom u protekla četiri desetljeća načinili pregršt intervjua. Novije doba donijelo je tektonske promjene u svijetu medija, ugrožavajući ponajviše klasične tiskovine.
Večernjak se, srećom, prilagodio izazovima i na njih odgovorio kreativno. Postao je izdavač žanrovski raznorodnih knjiga, organizirao izobilje različitih projekata, kao što su „Večernjakova ruža”, „Hrvati koji su mijenjali svijet”, „Hrvatska pamet Hrvatskoj”,„Večernjakova turistička patrola”... Tu je i Večernji TV, koji se emitira uživo, s atraktivnim uglednim gostima koji otvaraju bitne društvene i političke teme te Večernjakov portal. Cijenim i to što se Večernjakovo izdanje za BiH posvetilo ne samo afirmaciji bosansko-hercegovačkih Hrvata nego i poradilo na njihovu povezivanju s Hrvatskom. „Večernjakov pečat” tu zauzima posebno mjesto i zavređuje posebnu pohvalu.
I na kraju, doista je fascinantno kada jedna tiskovina opstane na nesigurnom medijskom tržištu dugih 65 godina, stoga moja iskrena čestitka ide ovoj generaciji Večernjakovih djelatnika, ali i svima onima otprije, od kojih mnogi više nisu među živima, a koji su u legendu zvani „Večernji list” utkali i dio sebe. Želim vam da ustrajete na svome putu, na zadovoljstvo svojih vjernih čitatelja, među koje mogu ubrojiti i sebe.
Zvonimir Boban o Večernjem listu: Novinarstvo kakvo bi trebalo biti
Glavni mi je urednik Večernjeg lista naredio pisanje, prijatelj je, osjeća da može. Kaže: “Nemoj zezat, Zvone, napiši mi mali osvrt na društvo, na Hrvatsku od onda pa do sada, o Večernjaku ako želiš, 65 nam je godina...” Ne volim tekstove po narudžbi, već mi teško idu i oni koje imam u sebi, ali Večernji list je, pogotovo danas, sve ono što bi hrvatsko društvo trebalo biti i čemu bi trebalo stremiti. U tom uvjerenju sam, pa kako to odbiti.
Pitati jednog “starog fudbalera” za osvrt na društvo kuražna je stvar, ali godi pa skromno zahvaljujem na prilici i pažnji, ali ipak bih malo više o listu s kojim sam odrastao. I previše je onih koji će nam ukazati put. Znamo sve o vjerodostojnosti i ozbiljnom novinarstvu ove Velikih Novina. Znamo sve o “starinskom” štihu i kvaliteti autora, ali, barem meni, ogroman iskorak i obogaćivanje Večernji je odradio s prilogom političko-društvene kulture, sjajnim subotnjim Obzorom.
Jer Obzor je prebrisao sve nekadašnje obzire i dao neophodni slobodarski duh našem Večernjaku. Kolumnistički jak, otvoren i svoj – zauvijek i lijepo ozbiljan – danas urbano osviješten i hrabar – takav mi se ukazuje VL sa svojim Obzorom. Nekako potpun. Riječju, mišlju, djelom i perom. Večernjak je, neupitno, novinarstvo kakvo bi trebalo biti i kakvoga skoro uopće više nema. Vjerujem da to prepoznaju svi oni “preostali” koji i danas čitaju dnevni tisak. Osobno mi je orijentir i korektiv u ovom općem medijskom ludilu. Putokaz kojeg se držim dok bježim od vrištanja svakojakih koji lako rasprodaju ovu divnu novinarsku profesiju – za malo love ili tek za nešto navodne im bitnosti.
Ostati čvrst u svojim uvjerenjima i konzistentan u teškim vremenima novih medijskih izričaja – teško je. I zato sve vrijedi još više. Jedno veliko hvala za onaj moment kada se ruka i ozbiljne novine spoje – to nema cijene. To su zadnje kapi romantike u ova teška moderna vremena – što god to značilo. Novine uvijek nove, novine pučki bliske – iste. Novine narodne i gradske – novine naše. U mojim najdubljim obzirima i poštovanju, hvala vam na tome – znači puno – znači i kada mislite da nije tako.
Sretna vam velika obljetnica!
S prijateljstvom, vaš zauvijek čitatelj
Boris Jokić o Večernjem listu: Precizan, pravodoban i pouzdan
Ako živiš iskreno i puno, sa 65 ti se može činiti da si već gotovo sve prošao. Tijekom godina na tvojim životnim stranicama svoje mjesto nalazili su bolni ratovi i toliko željen, ali uvijek kratak mir, države koje u danu nestaju i nove koje se u krvi rađaju, osobna razočaranja i kolektivni ushiti, nemir i strast umjetnosti. Svoj su trag na tebi ostavili mnogi koji izdaju, lažu i varaju i oni koji vraćaju povjerenje u ljude dobrotom, solidarnošću i hrabrošću. Ako držiš do sebe i ako si mudar, mijenjaš se zadržavajući osobine koje te čine posebnim i jedinstvenim. Sa 65 znaš da je promjena stalna i da su sva vremena “izazovna i teška”.
Tako i ovo u kojem caruje ekstremna društvena polarizacija u kojoj nije lako biti uravnotežen i kritički analizirati svijet uzimajući u obzir različite perspektive. U tom ludilu u kojem se slušaju samo “naši” posebno su vrijedna mjesta na kojima komuniciraju različiti i gdje se mogu naći nenavijački uvidi u poziciju “njihovih”. Sa 65 si toliko iskusan da nema “naših” i “njihovih” i da ljude treba cijeniti prije svega po njihovim kvalitetama, iskrenosti i otvorenosti jer su to osobine koje grade bolje društvo.
Društvo u kojem Večernji list daje ritam podržavajući sve ono što je konstruktivno, što spaja i gradi. Precizan, pravodoban i pouzdan je to ritam šarmantnog 65-godišnjeg slavljenika spremnog za osvajanje novih 65 na životnom plesnom podiju bez obzira na to svira li “stari” pop-rock ili “nova” digitalna glazba.
Drži se, rista, i samo pleši!
Davor Bruketa o Večernjem listu: SUPUTNIK KROZ ŽIVOT
Jedno od najstarijih sjećanja iz mog djetinjstva vodi me na Večernjakovu karavanu u Haludovo. Bio sam mali klinac kada su me roditelji poveli na taj događaj i sjećam se magičnog prizora špalira livriranih konobara koji su, dok je bend svirao “tuš”, u zamračenoj dvorani nosili visoko uzdignute poslužavnike sa zapaljenim sladoledom. Taj trenutak, ispunjen uzbuđenjem i čarolijom, ostao je trajno urezan u mojoj memoriji.
Večernji list mnogo je više od novina; on je dio naše popularne kulture i kolektivne memorije, suputnik kroz cijeli život. U svijetu prepunom lažnih vijesti, mediji s tradicijom poput Večernjeg lista postali su čvrsta točka, mjesto gdje se činjenice provjeravaju. Uloga suvremenih medija u takvom okruženju od presudne je važnosti – oni su bedem protiv dezinformacija, nudeći nam vjerodostojne i provjerene informacije. Mediji s dugom tradicijom, poput Večernjeg lista, predstavljaju pouzdan izvor informacija na koji se možemo osloniti.
Večernji list je uvijek otvoren za različita mišljenja, različite perspektive i ponekad suprotne svjetonazore. Njihov najveći doprinos suvremenom društvu jest stvaranje prostora za razgovor, slušanje i uvažavanje različitih mišljenja i pristupa životu. U kolektivističkom društvu poput našeg, to je velik izazov. Stoga je ključno da postoje mediji koji promoviraju kulturu razgovora, uvažavanja i tolerancije.
Uloga suvremenih medija nije samo u informiranju već i u obrazovanju javnosti, poticanju kritičkog razmišljanja i promoviranju društvenih vrijednosti. Mediji danas imaju odgovornost biti transparentni, odgovorni i etični, osiguravajući da informacije koje pružaju budu točne i nepristrane.
S godinama, kako sam odrastao, shvatio sam važnost medija poput Večernjeg lista u očuvanju povijesti i kulture. Njihove stranice čuvaju ne samo vijesti i događaje već i duh vremena u kojem su nastale. U moru svakodnevnih informacija, one ostaju svjetionik istine i odgovornog novinarstva. Večernji list je tijekom desetljeća postao kroničar naših života, prateći važne događaje, bilježeći naše uspone i padove te nudeći analize koje nam pomažu razumjeti složene društvene procese. Ove novine nisu samo svjedok vremena već i aktivan sudionik u oblikovanju javnog mnijenja i kulture dijaloga.
Njihov tim novinara i urednika svakodnevno se trudi donijeti nam pravovremene i točne informacije, a u digitalnoj eri uspješno su se prilagodili novim izazovima, zadržavajući visok standard novinarstva. To je dokaz njihove predanosti kvaliteti i etici u poslu koji rade. Sretan 65. rođendan, Večernji! Radujem se svim budućim pričama koje ćete nam donijeti i svim trenucima koje ćemo zajedno podijeliti.
Goran Bogdan o Večernjem listu: Lučonoše istine
Kaže Mak Dizdar u svom Kamenom spavaču, točnije u Uspavanci:
Došao si ovdje
Gdje je najnezahvalnije bilo doći
Ovdje gdje je najluđe bilo stići
Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo nići.
Istina je to. Stasamo u grbavim vremenima u kvrgavim geografijama. Ima ih i gorih, ima ih boljih. Bože moj. Volimo ih baš takve. Kalila su nas i mi smo im vraćali. Jer su dio nas. Neodvojivi i neumoljivi. Samo biti 65 godina je impresivno. Biti ovdje još impresivnije. Pri tome biti lučonoše istine. Ovdje gdje je povijest često radila presing na narativ. Gdje je istina imala najviše lica. I jedna na druge plaćala jezikom. Sve to preživjeti i ostati dosljedan i biti nikad mlađi. Velika je stvar. Želim vam da nastavite tako.