Nesavršenost Daytonskog sporazuma, a još više intervencionizam predstavnika međunarodne zajednice u poslijeratnom razdoblju, producirali su ozbiljne i teške sporove koji opterećuju međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini i onemogućava normalno funkcioniranje države, piše Večernji list BiH.
Previše loših dogovora
Toliko se spornih pitanja nakupilo u zadnja dva desetljeća da skoro nema oblasti u kojoj se oni ne manifestiraju i kompliciraju ukupnu situaciju. Nažalost, u tom vremenu skoro da ni jedan spor nije riješen pa su danas vjerojatno u pravu svi oni koji tvrde da svjedočimo najlošijoj situaciji u Bosni i Hercegovini od završetka rata. Izborno zakonodavstvo možda nije najveći, ali za Hrvate kao jedan od triju konstitutivnih naroda u BiH trenutačno je gorući problem. Od njegovog rješenja ovisi očuvanje pozicije Hrvata političkog naroda u BiH u budućnosti. Kao i mnogo toga drugog, izborno zakonodavstvo Daytonskim sporazumom nije regulirano potpuno i pošteno. Bio je to dio jednog kompromisa koji nije jamčio ravnopravnost triju naroda, ali jest omogućavao poštivanje njihove izborne volje ako bi sve strane postupale u dobroj volji. Nažalost, pokazalo se da se kod izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH ne može računati na fer odnos, a kada su jednom vidjeli da im to prolazi, Bošnjaci su u još dva navrata Hrvatima birali člana državnog Predsjedništva. Sve je dodatno derogirano međunarodnim uplivom u način izbora federalnog Doma naroda, čime je otvoren prostor majorizaciji Hrvata u Federaciji i potpunog ignoriranja njihove izborne volje. Do danas je to ostao gorući problem koji je političke odnose Hrvata i Bošnjaka doveo na najnižu razinu još od Washingtonskog sporazuma. Odnosi između različitih razina vlasti također su jedan od problema koje je Daytonski sporazum nepotpuno regulirao, a visoki predstavnici međunarodne zajednice nametanjem različitih reformi samo su stvorili kaos u kojem svako pitanje ovlasti tumači onako kako mu odgovara. Usvajanje mehanizma koordinacije, kao načina donošenja odluka na europskom putu BiH, učinilo se kao način da se ovaj problem barem djelomično premosti i osigura skladan odnos različitih razina vlasti. Do danas mehanizam koordinacije nije do kraja profunkcionirao, a kakav je odnos razina vlasti, najbolje pokazuje aktualni spor oko prijenosa ovlasti s države BiH na Republiku Srpsku. Pokazalo se da ni raspolaganje državnom imovinom i resursima nije precizno definirano pa svatko na svoj način tumači tko je titular svega - od šuma i rijeka, do nepokretne vojne imovine.
Da će to biti itekako ozbiljan politički problem, pokazalo se pri knjiženju nepokretne vojne imovine na državu. Srbi su se još tad pobunili protiv prakse da se ta imovina uknjiži na državu. Smatraju da ona pripada entitetima i zato do danas nepokretna vojna imovina na prostoru RS-a nije uknjižena na državu BiH. Uloga Ustavnog suda BiH, koji jest daytonska kategorija, posebno je problematizirana iz RS-a onog trenutka kada je ta institucija donijela odluke kojima je dala državi za pravo regulirati pitanje vlasništva nad prirodnim resursima.
Ratna prošlost
To je bio znak za uzbunu u Banjoj Luci, jer se ispostavilo da bi RS mogao ostati "prazna ljuštura", odnosno entitet bez ikakvih ovlasti. Te odluke Ustavnog suda BiH su među onima koje vlasti RS-a navode kao razlog za svoj politički stav o potrebi isključivanja troje stranih sudaca i njihovu supstituciju domaćim sucima u Ustavnom sudu BiH.
Vanjska politika jedno je od pitanja koje je često povod za unutarnja sporenja i blamažu BiH na međunarodnom planu. Osim različitog odnosa prema susjednim zemljama, tri bh. naroda nemaju jedinstven stav o skoro ni jednom međunarodnom pitanju, od palestinsko-izraelskog sukoba, preko ukrajinske krize do pitanja ulaska BiH u NATO savez. Dijelom je to vezano i za ratnu prošlost, koja je još jedno veliko pitanje koje produbljava i producira međunacionalne tenzije u BiH. O ratu postoje tri istine u BiH i teško je i zamisliti da će nekada biti drukčije.