Gotovo desetljeće iskustva u britanskoj diplomaciji, nekoliko godina u prvim redovima odnosa Velike Britanije i Republike Srpske, dalo je Timothyju Lessu određeni autoritet za raspravu o međudržavnim i međuetničkim odnosima na Balkanu. Dok većina zagovara održavanje trenutačnog statusa država i potiče unapređenje rada državnih institucija, on ima potpuno drukčiju ideju. Uvjeren je da je došlo vrijeme za prekrajanje državnih granica, i to uglavnom po etničkim linijama.
“Mislim da trenutačne multietničke države ne mogu opstati. Manjinsko stanovništvo Bosne, Makedonije i Kosova nikad nije prihvatilo legitimitet tih država, a mnogi su se prihvatili oružja tijekom raspada Jugoslavije kako ne bi postali dio nečeg što oni smatraju tuđom državom”, priča Less u razgovoru za Express. Uvjeren je i da su manjine u državama bile prisiljene prihvatiti status quo zato što je zapadna hegemonija zabranila bilo kakve promjene postjugoslavenskih dogovora.
“Trump kao predsjednik najljepša je vijest za Dodika”
Upravo ti dogovori su sad u neviđenoj opasnosti zato što s jedne strane stoji oslabljena Europska unija, s druge nezainteresirane Sjedinjene Američke Države, a s treće strane pojavljuju se Rusija i Turska kao države koje vjeruju da preko Balkana mogu širiti svoje sfere utjecaja.
“Politika Europske unije je propala i najveći dokaz toga je sve veća opasnost od nestabilnosti u regiji. Amerikanci su uspjeli obuzdati separatizam u devedesetima i ranim dvijetisućitima korištenjem ‘tvrde sile’.
Točnije, uspostavili su kvazikolonijalnu civilnu vlast i rasporedili tisuće vojnika NATO-a koji su mogli silom ukloniti s vlasti separatističke političare”, priča Less i dodaje da je Europa imala potpuno drukčiji pristup. EU se oslonila na moć diplomacije i državama regije nudili su nagradu pristupanja Uniji u zamjenu za stabilizaciju i mir u državi. Less dodaje: “Njihova je ideja bila da se razne balkanske države dobrovoljno uključe u radikalnu reorganizaciju svojih političkih i ekonomskih sustava u zamjenu za nagradu od članstva u EU.
U procesu, siromašne, autoritarne i nelegitimne države će se pretvoriti u svojevrsne prosperitetne, demokratske i inkluzivne u kojima će manjine trajno živjeti”. Kako on upozorava, postoje dva osnovna problema s pristupom na koji se odlučila Europska unija. “Prvi je da SAD nikad nije stvarno porazio separatizam, nego ga je samo potisnuo. Drugi je da Europska unija nikad nije imala ‘Plan B’ koji bi aktivirali ako bi politika povećanja EU doživjela neuspjeh”, priča ovaj politički analitičar.
Nadalje, problemi su postali jasniji sad kad Europska unija doživljava sve veće krize, a avet separatizma se vraća u regiju. “To je stvorilo apsurdnu i tragičnu situaciju gdje europski diplomati preklinju lokalno stanovništvo i političare u zemlji kao što je Bosna da se fokusiraju na reforme i integraciju s Europskom unijom dok se država raspada. Moj zaključak je da se ova multietničnost na Balkanu može održati samo kroz autoritarna sredstva – bilo da se provodi interno, kao u slučaju Jugoslavije, ili da se provodi izvana, kao što je bio slučaj u vrijeme američke dominacije.
Nakon što prisila nestaje, krhka multietnična država neizbježno se počinje raspadati, kao što sad možemo vidjeti”, dodaje Less. Nakon nedavnog referenduma u Republici Srpskoj o obilježavanju dana RS-a pojavila se ozbiljna zabrinutost da će se rasplamsati neki novi sukobi. Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije Miloradu Dodiku, ali kako je većina njegove imovine raspoređena po Srbiji i RS-u, teško je očekivati neke značajnije promjene njegova pristupa.
Svojevrsno zveckanje oružjem sve je glasnije, a i sam Less kaže da postoje samo tri mogućnosti raspleta situacije, dok samo jedna ima bilo kakve šanse održavanja mira u Bosni i Hercegovini. “Prva opcija je nastaviti s politikom ‘stabilizacije kroz integraciju’. Cilj takve politike je stvoriti održivu multietničku državu s nagradom kao članstvo u EU, ako bi lokalci uspjeli.
Problem je u tome što je, kao što sam već i rekao, povećanje praktički završeno i ne postoji nagrada kojom će se kompenzirati manjine za ono što smatramo da je nedostatak dostojanstva i sigurnosti koje moraju podnositi dok žive kao građani drugog reda u nečijoj tuđoj državi. Druga opcija je sankcionirati separatiste, primjerice Srbe, zato što žele promijeniti status quo. Ovdje se ponovno susrećemo s problemom.
Na sastancima u pidžamama zaustavili rat u Bosni
Naime, Europljani su previše razjedinjeni kako bi proveli takve korake. Uvođenje blagih sankcija, kao što su to Amerikanci nedavno napravili, pokazalo se kontraproduktivnim zato što je samo ojačalo separatizam u Republici Srpskoj. Treća je opcija, i meni jedina realna, da Zapad podrži proces pregovora u kojem bi Bošnjaci pristali na slabljenje bosanske države što bi zadovoljilo želje Srba i Hrvata za većom autonomijom.
Čak ni to nije stalno rješenje, ali kratkoročno će izbjeći najgori scenarij”, priča Less i tu ulazimo u srž njegove ideje. Uvjeren je da bilo kakav trajni mir ovisi isključivo o prekrajanju granica, ali uz strogu kontrolu vanjskih sila koje će osigurati mir tijekom bilo kakve tranzicije. Dok će mnogi na spomen bilo kakvih promjena u granicama sasuti drvlje i kamenje na glasnika, Timothy Less se brani i kaže:
“Da preciziram, opasnost ne vreba iz ishoda procesa zato što mislim da bi rezultat bio stabilnije okruženje nego sad. Opasnost vreba u procesu tranzicije. Specifično, postoji rizik da bi Bošnjaci, Makedonci i kosovski Albanci silom pružali otpor raspadu njihovih država. To bi onda moglo uplesti velike sile, poput Turske i Rusije, ali i države regije”. On nastavlja i objašnjava svoje uvjerenje da je proces raspada nemoguće zaustaviti zato što njime upravljaju geopolitičke sile i promjene kojima svjedočimo u svijetu.
Promjene u Bijeloj kući, promjene u Europskoj uniji te promjene u Rusiji i Turskoj. Priča da se međunarodna zajednica našla pred jednostavnim izborom; ili će preuzeti kontrolu nad procesom raspada ili će istu tu kontrolu predati lokalnim političarima. “Po mojem mišljenju, ishod bi trebao biti dogovorena prilagodba međunarodnih granica koja odražava demografske stvarnosti na terenu. To bi podržavalo želju današnje ranjive manjine za sigurnost i prava te eliminiralo glavni izvor nestabilnosti u regiji.
U međuvremenu, prioritet mora biti usporavanje internog raspada regije dovoljno dugo da se razriješe sporna pitanja, kao što je to status Brčkog ili Srebrenice, odrediti načine kako kompenzirati grupe koje će gubiti emotivno važan teritorij i ograničiti njihov prirodni nagon da se bori”, kaže Less. Ipak, i on je svjestan da njegove teze nisu nimalo popularne niti prihvaćene u širim diplomatskim ili analitičarskim krugovima.
Priznaje da postoji velik rizik u provođenju bilo kakvih promjena, ali upozorava da, barem prema njegovu mišljenju, veća opasnost leži odbijanju otvaranja tog pitanja. “Lokalno stanovništvo već radi na tome”, kaže on i nastavlja: “Čini mi se da su elite bosanskih Srba sve složnije i odlučnije u konačnom odcjepljenju od Bosne i mislim da će početi s procesom ostvarivanja nezavisnosti već iduće godine”. Svjestan je Less da su i bošnjački političari pod golemim pritiskom kako bi očuvali postojeće stanje.
“Izetbegović ne može olako promijeniti centralizacijsku politiku SDA i čini se da on želi čistom političkom upornošću spriječiti raspad Bosne”. Na jugu Srbije i sjeveru Kosova, prijeti rasplamsavanje novog sukoba. “Beograd je već umoran od razgovora s Albancima i žele dovesti stvari do kraja. To bi vjerojatno značilo reintegraciju sjevernog Kosova sa Srbijom i, ako bude potrebno, dovođenje srpskih snaga sigurnosti”, priča Less.
“U međuvremenu u Makedoniji Albanci trenutačno odbijaju sudjelovati u vlasti, osim pod uvjetima koji su neprihvatljivi za Makedonce. To riskira situaciju u kojoj međuetnička podjela vlasti dolazi do kraja. Potencijalno, Makedonija bi mogla de facto podijeliti se po etničkim linijama, što je dovelo Albance da uspostave paralelne institucije na zapadu Makedonije i izaziva nekakav zazor od Makedonaca. To je rizik, a ne predviđanje, jer proces je još u ranoj fazi”, kaže on.
‘Đavolja kći’: Ako pobijedi, postat će europski Trump
S druge strane Atlantika svjedočimo promjeni u Bijeloj kući. Donald Trump je već najavio politiku u kojoj će Amerika biti na prvome mjestu i još nitko ne zna što to točno znači. Less priča da to može značiti i promjenu politike na Balkanu. On je uvjeren da bi Trump mogao povući čak i postojeće američke trupe s Kosova što bi moglo dovesti do daljnjeg propadanja sigurnosne situacije. “Bojim se da bi dosadašnju politiku manjkavog angažmana mogla zamijeniti politika opće ravnodušnosti.
Kao rezultat svega toga, vjerujem da postoji sve veći rizik da će Republika Srpska proglasiti neovisnost iduće godine, a da će Hrvati pokušati napustiti Bosnu nakon toga. To bi moglo stvoriti opasno zapaljivu situaciju na terenu”, ispričao je Less za Express. Čistu suprotnost ovoj novoj američkoj politici provodio je nekad Bill Clinton koji se nije ustručavao koristiti sve dostupne poluge kako bi osigurao stabilnost na Balkanu.
“Predsjednik Clinton koristio je svu američku nadmoć u provođenju američke politike osiguravanja mira u regiji”, napominje Less. Najbolji scenarij za sprečavanje mogućih sukoba i osiguranje dugoročnih sukoba bilo bi, smatra Less, osnivanje velike međunarodne koalicije koja bi osigurala prostor za pregovore te silom osigurala mir u tranziciji. Istodobno bi morao postojati i neki način kompenzacije gubitnika teritorija te velika pomoć u razvitku čitave regije.
Ipak, i on je svjestan da je njegova teorija, samo to. “Ja mogu, naravno, biti potpuno u krivu u svojoj analizi. Možda će se EU oporaviti, proširenje će se nastaviti, SAD će se vratiti u regiji, Rusija i Turska će se povući, bosanski Srbi i drugi prihvatit će svoju sudbinu u multietničkim državama i sadašnjim dogovorima će dokazati izdržljivost. U stvarnosti, međutim, mislim da je to nemogući optimistički pogled u budućnost.
Kao što sam rekao, vjerujem da samo nacionalne države mogu jamčiti prava i sigurnost svim građana, a istodobno zaustaviti natjecanje za teritorijem u regiji. Budući da nitko ne želi eksploziju novih mikrodržava u regiji, kao što je Republika Srpska ili Herceg-Bosna, logika nalaže spajanje odbjeglih teritorija Bosne, Kosova i Makedonije sa srodnim državama preko granice”, završava Less razgovor za Express.