Mostarski je Aluminij, nakon punih godinu dana, tijekom kojih je privremena uprava, u svojstvu vršitelja dužnosti, upravljala poslovanjem toga najvećeg bh. izvoznika, prošloga tjedna dobio Upravu na puno, četverogodišnje mandatno razdoblje. Točnije, dobio je novoga direktora - Maria Gadžića koji je dužnost preuzeo 5. rujna i koji će ovih dana Nadzornom odboru Društva predložiti imenovanje ostatka tvorničke Uprave.
Preuzimate ovaj hercegovački div u vrlo teškom trenutku. Što su vam motivi?
- U Aluminij dolazim iz bankarskoga sektora, s mjesta direktora Glavne podružnice Mostar Raiffeisen banke, prije čega sam i u UniCredit banci obnašao dužnost direktora Podružnice Mostar, za osobno i poduzetničko bankarstvo. Više od šesnaest godina u sektoru sam bankarstva i većinu sam toga vremena proveo na upravljačkim položajima, stekavši bogato iskustvo i vještine upravljanja poslovnim procesima i ljudima. Nebitno upravljam li organizacijskom cjelinom u bankarstvu, proizvodnim ili trgovačkim poduzećem, načela korporativnoga upravljanja su jednakima. Aluminijem su do sada upravljali menadžeri, ali kada upadnete u operativne, tržišne, sustavne i organizacijske probleme i kada vam je poslovanje ugroženo, nije dovoljno biti samo menadžer. Menadžer se postaje imenovanjem na određenu upravljačku dužnost, ali samo vizionari gledaju unaprijed, predviđaju više koraka od drugih, brzo i odgovorno uvode promjene, inovacije, u čemu ih ljudi slijede, te više ne govorimo o menadžeru nego o lideru (vođi). Aluminiju je prijeko potreban vođa koji će svakoga zaposlenika povesti u procese restrukturiranja poslovanja, koristeći pritom potencijal i doprinos svakoga djelatnika. Razumljiv je, u tomu pogledu, upit o motivaciji preuzimanja poduzeća koje pritišću značajni problemi i čije poslovanje treba žurno učiniti postojanim jer je, u protivnom, svaki drugi scenarij pogibeljan. Osim što mi ova dužnosti predstavlja veliki profesionalni izazov, vodi me dakle i iskrena želja svoje kompetencije i znanja staviti u službu oporavka Aluminija, svjestan, prije svega, njegova značenja za 820 djelatnika i njihovih obitelji, ali i njegove ključne uloge u gospodarskoj stabilnosti hercegovačkoga podneblja, pa i cjelokupne BiH. Tu mislim na industrijski razvitak zemlje, ali i na objektivan utjecaj Aluminija na javnu potrošnju, mirovinske i zdravstvene fondove, različita javna davanja i punjenje državnih blagajni na svim razinama, kroz pristojbe, poreze, naknade i druge trošarine. Godine 2014. bio sam članom NO-a Aluminija i u Društvo ne dolazim napamet. Dapače, poznata mi je ukupna problematika njegova poslovanja, odnosa s kupcima, dobavljačima, povjeriteljima… Kritičar sam neznanja, nečinjenja promjena, neprilagođavanja tržišnim uvjetima i neupravljanja rizikom u proteklim godinama, što je i dovelo do enormnih gubitaka, a tomu je načinu rada došao kraj.
Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...