Pravo na pravedno suđenje odredbom čl. 6. st. 1. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava (EKLJP) u sebi sadrži i pravo na neovisnog i nepristranog vještaka. Europski sud za ljudska prava je u svojim presudama utvrdio da domaći sudovi moraju ulijevati pouzdanje javnosti, a pogotovo okrivljenicima u kaznenim postupcima, piše Večernji list BiH. Međutim, kada je u pitanju bh. pravosuđe ili konkretno Tužiteljstvo BiH, nameće se niz pitanja vezanih uz vještaka u predmetu koji se na Sudu BiH vodi protiv Mile Puljića. Naime, u postupku vještačenja vještaka Zemira Sinanovića svi navodi u nalazu i mišljenju koji se ne odnose na Milu Puljića i njegove inkriminacije su za ovaj predmet potpuno nerelevantni. Nalaz vještaka Sinanovića izrađen je suprotno načelima kaznenog postupka, Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 6.) i za slučaj prihvaćanja nalaza i mišljenja, pravednost postupka mogla bi biti ozbiljno ugrožena.
Prepisivanje optužnice
Podsjećanja radi, Sinanović je elaborirao ovlasti Zlatana Jelića, Miljenka Lasića i Ilije Vrljića iako njihova uloga nije predmet optužbe pa, prema tome, ne može biti ni predmet vještačenja u postupku protiv Mile Puljića. U nalazu, kao referencija za iznesenu tvrdnju, podloga za utvrđivanje relevantnih činjenica, ne može biti sadržaj podnesene kaznene prijave u kojoj je i informacija OSA-e od 21. 3. 2013 i SIPA-e od 25. 5. 2010., izvješća “Centra službe bezbjednosti” Mostar sa sadržajem izjava svjedoka, što ne može biti dokaz u kaznenom predmetu i na tim izjavama se ne može temeljiti nalaz vještaka. S druge strane, vještak prepisuje optužnicu iz predmeta “Prlić i ostali” Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. U tom kontekstu je važno istaknuti da vještak nije davao nalaz i mišljenje u predmetu “Prlić i ostali” pa se ne može ni pozivati na sadržaj optužnice. Optužnica je viđenje samo jedne stranke u postupku i nikako ne može biti osnova na kojoj se zasniva nalaz vještaka u svrhu prezentiranja sudu navodno relevantnih činjenica. Dužnost vještaka nije bila prepisivati dokumente u svoj nalaz, nego dati ocjenu relevantnih dokumenata i zaključak što se iz tih dokumenata može zaključiti o rasporedu II. bojne II. brigade HVO-a od travnja 1993. do travnja 1994., koliko je satnija imala bojna, gdje su te satnije bile raspoređene, tko je sve bio suprotstavljena vojna snaga II. brigadi II. bojni HVO-a (VRS i A BiH), gdje su postojale crte razdvajanja, raspored svih satnija II. bojne II. brigade. Vještak je trebao odgovoriti u nalazu što je to zona odgovornosti, što crta razgraničenja, a što crta sukoba, trebao je odgovoriti gdje se na položaju II. bojne i koje satnije II. bojne nalazio teren na kojem su navodno kopani rovovi. Vještak je trebao objasniti što obuhvaća šire područje Mostara pri ocjeni rasporeda II. bojne II. brigade HVO-a i tvrdnji da obrana Mile Puljića nije istinita kad tvrdi da je bio izvan grada sa satnijom. Umjesto da odgovori na zadatak i u okviru svoje struke da odgovore na isključivo vojna pitanja, vještak si je dopustio, iako zbog toga nije bio pozvan, elaboraciju o HZ HB, njegovu osnivanju, paradržavnosti i nezakonitosti.
Zanemario napade Armije BiH
Kako pravno neodrživa tvrdnja vještaka ne bi ostala bez odgovora i kako se time ne bi smatralo da su njegovi navodi točni, ističe se kako je HZ HB bio legitimno tijelo Hrvata BiH.
HZ HB, nakon što su središnji organi vlade BiH prestali funkcionirati, a dijelovi BiH bili izolirani od središnje vlasti, je osnovan kako bi nadomjestio nefunkcioniranje središnje vlasti BiH, a i kako bi organizirao obranu od JNA i VRS. U vrijeme osnivanja HZ HB RBiH nije bila priznata od Ujedinjenih naroda i nije bila samostalna država. Osnivanje HZ HB bilo je u skladu s Ustavom SRBiH i SFRJ jer su u vrijeme osnivanja oba ustava bila još uvijek na snazi. Oba ustava predviđala su pravo naroda na samoodređenje i pravo na odcjepljenje. Ustavni sud BiH proglasio je osnivanje HZ HB neustavnim, ali na temelju amandmana u Ustavu BiH koji su doneseni nakon odluke o osnivanju HZ HB.
Vještak također potpuno zanemaruje činjenicu da je Armija BiH prije 16. travnja 1993. napala na HVO u općinama Konjic i Jablanica - 23. ožujka 1993. Naselje Klis u općini Konjic napadnuto je u ožujku 1993., a selo Orlište 25. ožujka 1993. Armija BiH napada na selo Bušćak 14. travnja 1993. godine , a u selu Trusina 16. travnja 1993. godine u napadu Armije BiH ubijena su 22 civila.
Političkim ocjenama i pravnim zaključcima vještak je izašao izvan opsega vještačenja i izvan ovlasti vještaka jer je pozvan prezentirati zapovjedni lanac i ovlasti Mile Puljća na temelju propisa i dokaza, a ne donositi činjenične i pravne zaključke, koje je ovlašten donositi samo Sud.