Već šest stoljeća crkva Imena Marijina podno utvrde Pset u Bosanskoj Krupi prkosno svjedoči opstojnost kršćanstva na ovim prostorima i kao rijetko gdje u BiH u trokutu od stotinjak metara s pravoslavnom crkvom i gradskom džamijom oslikava suživot triju naroda i pripadnika religijskih zajednica koji se međusobno poštuju i pomažu u teškim trenucima, piše Večernji list BiH.
Ustrajnost i donatori
Bosanska Krupa nikad nije bila samostalna župa, u sastavu je župe Bosanski Novi, a u crkvi Imena Marijina zbog iznimno malog broja katolika tek se jednom godišnje svetom misom proslavi patron crkve, 12. rujna. Kapelica Imena Marijina otvorila je nedavno tako svoja vrata malobrojnim bosanskokrupskim katolicima i njihovoj braći i sestrama koji su došli iz susjedne Bosanske Otoke, Bihaća, Bosanskog Novog i Prijedora.
Misu svake godine predslavi vlč. Marko Vidović, župnik prijedorski i bosanskonovski. Ovu kapelicu gotičkog stila srpski agresor je početkom Domovinskoga rata zapalio, a potom miniranjem do temelja porušio. Zahvaljujući istrajnosti Krupljanke Mirjane Aleksić, vijećnice Banjolučke biskupije i koordinatorice izgradnje, i pomoći donatora, francuske humanitarne organizacije “Potenciel”, Federalnog ministarstva kulture i sporta, županijskih i općinskih vlasti te Banjolučke biskupije 2009. crkva je obnovljena. Već treću godinu otkako ga je na patron blagoslovio biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, novopostavljeno zvono se sa zvonika svakodnevno tri puta oglašava pozivajući vjernike na molitvu.
- Osobno sam, a i svi vjernici, sretan što možemo, pa i jednom godišnje, održati svetu misu jer ovo je grad koji je pokazao da i poslije rata možemo živjeti jedni s drugima uvažavajući različitosti vjeroispovijesti - kaže vlč. Vidović.
Posebna i rijetka
- Ovdje još nedostaje jedan originalni oltar i klupe. Neizvjesno je hoćemo li to u dogledno vrijeme uspjeti nabaviti, razlog su financije. Nadam se da će to biti barem tijekom godine - kaže Mirjana Aleksić. Vlč. Marko zadovoljan je što ovdje u slozi i zajedništvu žive katolici, muslimani i pravoslavci. Dobrotom i spremnošću da pomognu jedni drugima obnovili su i ovu u ratu porušenu bogomolju. – Ljudi složno žive. Razumiju se jako dobro - kaže vlč. Vidović.
- Volim Krupu i Unu, često kroz nju prolazim na putu k moru i uvijek gledam crkvu. Ovo je mala zajednica. Crkva je iznimno stara. Vrlo je posebna i vrlo rijetka - kaže nam Ana Pavičić iz Prijedora. - Dolazit ću dok sam živ. Često sam u Krupi, volim je kao da sam rođen u njoj. Iako je ovo mala crkva, u njoj se može doživjeti isto kao i u Međugorju i drugim svetištima - kaže Ivan Ilić iz Kozarca.
- Velik broj Hrvata, katolika iz Bosanske Krupe iselio se još prije rata u Hrvatsku i zapadnoeuropske zemlje pa se procjenjuje kako ih danas na području bosanskokrupske općine živi tek 12 - kaže Mirjana Aleksić.•
Kakav tekst, glede suživota da mogu sve vjere živjeti u slozi vidi se po broju katolika koliko ih je ostalo, slovima (dvanaest) i brojkom 12. Uvriedljivo je spominjati riječ suživot i toleranciju, brojke sve govore, rušenje crkve nije suživot kao ni ubijanje i protjerivanje Hrvata, hajde administratoru obriši mi i ovaj komentar.