Svi možemo odvojiti vrijeme i volontiranjem pomoći drugima, a pokloniti nekome svoje vrijeme i otvoriti svoje srce je zaista potrebna i velika stvar u vremenu u kojemu živimo, rekla je u razgovoru za Fenu Monika Planinić, dobitnica nagrade "Gordana Jelić" za volonterku godine u BiH.
Tu nagradu svake godine dodjeljuje Humanitarna udruga "Fra Mladen Hrkać", organizacija koja pomaže osobama sa zdravstvenim poteškoćama i njihovim obiteljima na području BiH i Hrvatske, a po Monikinim riječima, nagrada ju je doista iznenadila, jer nije ni znala da je uopće nominirana:
- Kada vas nagradi udruga koja se raširila i djeluje u BiH i Hrvatskoj, onda je to velika čast. Obično oni koji volontiraju i pomažu drugima ne očekuju neke nagrade i priznanja. Nagrada me je iznenadila jer nisam znala za nominaciju i bila sam malo zbunjena što su shvatile i gospođe koje su me nazvale. Kada su se slegli dojmovi zahvalila sam Bogu i prikazala ovu nagradu djeci s kojom radim i svim drugim volonterima za koje se ne zna, a koji zaista daju svoje vrijeme i srce drugima.
Već više od deset godina Monika Planinić kontinuirano sudjeluje u organizaciji volonterskih aktivnosti u udruzi "Susret" na području općine Čitluk, udruzi koja pomaže djeci i osobama s posebnim potrebama te njihovim obiteljima.
- Studirala sam socijalni rad, studij kojemu je temelj društvena socijalizacija. Jedan dio studiranja je bio praktičan rad gdje sam došla u udrugu kako bih volontirala, što bi mi ujedno bila i praksa. Nisam očekivala da ću se ovako zaljubiti u rad s djecom i u samu Udrugu. Osvoje vas svojom ljubavlju i toplotom pa sam odlučila volontirati i nakon studija, i tu sam već deset godina - rekla je Planinić.
Udruga postoji više od jedanaest godina i funkcionira na principu dnevnog boravka. Djeca imaju radionice i obroke, po čemu je među rijetkim udrugama u BiH koje funkcioniraju na taj način.
Planinić je istaknula da ni jedan dan u udruzi nije isti. Pored radionica, tu su izleti, druženja, rođendani i drugi razni događaji, s posebnim naglaskom na Božićni sajama, a jedan od glavnih ciljeva je da djeca što više izlaze izvan Udruge, da se druže i socijaliziraju.
Nedavno je Udruga dobila i nove prostorije što je uvelike poboljšalo uvjete rada i boravka.
- Mi smo prije funkcionirali u jednome jako malom prostoru gdje smo imali podosta poteškoća, posebno zbog neadekvatnog prilaza za djece u kolicima kojima se bilo jako teško kretati. Uvijek smo nešto improvizirali i tako smo funkcionirali godinama. Zaista, ponekada ne vjerujem da smo dobili nove prostorije u ovoj novoj zgradi, ovako velikom prostoru gdje se možemo nesmetano kretati iz prostorije u prostoriju. Imamo i veliki vrt što je divno, hvala Bogu i donatorima - izjavila je Planinić.
Vrijeme vrijednije od bilo kojeg materijalnog dobra
Osim svoga volontiranja u udruzi "Susret", Monika Planinić posvećena je i brizi za korisnike Doma za djecu bez roditeljskog staranja "Ivan Pavao II." u Čitluku, koji godinama vode sestre Misionarke Ranjene Obitelji. Kako kaže, taj dom ima oko pedesetak štićenika koje ona pokušava integrirati u društvo.
- Mislim kada čovjek ima puno ljubavi onda se može sve stići. Svi imamo isto vremena na raspolaganju, samo je pitanje kako ćemo ga rasporediti. Stava sam da društvene mreže poput Facebooka i Instagrama uzimaju mnogo vremena, a ja ih ne koristim i to svoje vrijeme ulažem tamo gdje je ono više potrebno. Kada nekome poklonite svoje vrijeme, vi ste mu dali sve jer je ono potrošeno i više se ne može vratiti. Djeca ovdje više cijene vaše vrijeme koje ste proveli s njima nego sva materijalna dobra koja im možete dati - rekla je Planinić.
Kao svoje uzore navela je papu Ivana Pavla II. i Majku Tereziju zato što su oni, kako je rekla, svojom ljubavlju mijenjali svijet na principu čovjek po čovjek, kao i svojim pristupom ljudima gdje nisu gledali tko je tko i tko kome pripada.
Iako mnogi misle da u radu s djecom s posebnim potrebama ima poteškoća i prepreka, Planinić je rekla da to u njezinom slučaju nije tako.
- Ako volonteri rade srcem, nema problema. Mene ne zanima što netko govori i ne zanimaju me neke "ograde koje moram preskočiti". Srećom, živim u zajednici koja je otvorena pomaganju ovoj djeci i zajednici u kojoj nam se svi obraduju gdje god dođemo, tako da ja nikada nisam doživjela nikakve prepreke - kazala je Planinić.
Za kraj, pobliže je opisala lokalnu zajednicu u kojoj djeluje, navodeći da se socijalizacija i društveno prihvaćanje djece s posebnim potrebama odvija bez ikakvih problema.
- Živim u općini Čitluk, zajednici za koju kažem da je jako moćna kada se radi o pomaganju. Kada god radimo neke akcije naši ljudi su tako voljni pomoći dajući zadnje što imaju. Zbog toga mislim da je ovo područje na kojemu živimo veoma otvoreno za tu djecu, čemu je uveliko pridonijela i udruga "Susret". Ljudi su našu udrugu i našu djecu primili otvorenih ruka i otvorenog srca - istaknula je Planinić.