Zahtjev koji je nadležnim općinskim strukturama vlasti Travnika podnio Tomislav Rajić, a odnosi se na povrat imovine samostana Svetog Franje Asiškog u Gučoj Gori u općini Travnik, izazvao je veliko zanimanje. Rajić je zahtjev podnio 15. svibnja 2016., tada u svojstvu općinskog vijećnika. No, taj zahtjev ni nakon godinu dana nije došao na dnevni red sjednice OV. U razgovoru s Rajićem saznali smo da je riječ o oduzetoj imovini Franjevačkog samostana u Gučoj Gori odlukom Agrarne komisije za Okrug Travnik od 29. travnja 1946. godine. Oduzeto je 577.520 metara četvornih poljoprivrednog zemljišta te šuma i pašnjaka, bez prava na žalbu. Poznato je, kaže Rajić, u svim bivšim komunističkim državama, uključujući i države nastale raspadom bivše SFRJ, kako je završen proces povrata, ili restitucije tako oduzete imovine, uključujući zgrade, poslovne objekte, zemljište…, ali ne i u BiH. A jasno je, ovaj dugo najavljivani zakon mora se što prije donijeti. Međutim, da bi takav zakon imao svrhu, konkretan učinak, nužno je spriječiti promjene namjene tog zemljišta i njegovo otuđenje i tako spasiti što se još uvijek spasiti može. A to je najlakše učiniti privremenim povratom oduzete imovine ranijim, odnosno izvornim vlasnicima, u našem slučaju samostanu Svetog Franje Asiškog u Gučoj Gori, kaže Rajić i dodaje kako bi se za to trebala zadužiti imovinsko-pravna služba općine Travnik koja bi izvršila identifikaciju navedenog zemljišta, koje bi se odmah, privremeno vratilo u posjed Samostanu, a koje sada koristi Poljoprivredno dobro “Vlašić”. Riječ je o posjedu “Bazimica” u dolini rijeke Bile kod naselja Han Bila u općini Travnik, “Viteško polje” i “Šljivčica” u općini Vitez, “Vitovlje” u općini Travnik te “Neubarje”, “Smrike” i “Rostovo – Medenik” u općini Novi Travnik. Rajić ukazuje kako PD “Vlašić” s tek 3 – 4 radnika ima u koncesiji stotine hektara zemljišta koje uglavnom ne obrađuje već iznajmljuje drugim, uglavnom privatnim korisnicima. Uz to, dodaje Rajić, radi se o zaposlenicima starije dobi, pred mirovinom, pa bi njihov status, bez ikakvih posljedica, bio vrlo lako rješiv i ne bi izazvao nikakve socijalne probleme. “Bi li to bio presedan?”, pitamo Rajića, imajući u vidu da u BiH još uvijek nema zakona o restituciji? “Ne, nikako, jer općina Travnik ima iskustvo u povratu tako oduzete imovine njihovim izvornim vlasnicima, konkretno Islamskoj vjerskoj zajednici te potomcima, recimo, poznate travničke obitelji Teskeredžić. - Smatram da bi bila hvale vrijedna gesta, pozitivna reakcija općinskih struktura na podneseni zahtjev, koja bi potvrdila da naša Općina ima isti tretman prema svima, bez obzira o kojoj se konfesiji ili nacionalnosti radi. Jer, ako smo na “papiru” i deklarativno jednaki, očekujemo da će se to i u praksi potvrditi. Zna se, naime, kakvu kalvariju prolazi KŠC “Petar Barbarić” kada je u pitanju povrat preostale trećine zgrade Nadbiskupske gimnazije i pripadajućeg zemljišta. Ni u primislima nema govora o povratu nekretnina časnih sestara u središtu Travnika.
Travnik