Služenjem mise, sviranjem orgulja i koncertom Asocijacije glazbenika Travnik te predavanjem o životu i djelu fra Alojzija Ištuka u Livnu je, sedmu godinu za redom, počela četverodnevna manifestacija Kulturno-vjerski dani “Naša Gorica”. Središnji događaj bilo je otvorenje stalnog postava etnografske zbirke.
Etnografska građa
Livanjski franjevci desetljećima su prikupljali i u samostanskim prostorijama čuvali etnografsku građu, a muzejski djelatnici nekoliko godina vrijedno radili na obradi i selekciji eksponata kako bi napravili presjek kulture s prikazom najznačajnijih gospodarskih grana po čemu je Livno inače poznato, istaknula je autorica izložbenog postava Jela Duvnjak te dodala:
“A to su stočarstvo, proizvodnja livanjskog sira, obrti karakteristični za livanjski kraj, među kojima izdvajam ‘livanjski vez žicom’ koji čini posebna vrsta inkrustacije plemenite kovine u drvo. To je zanat koji se razvio za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, tako da su njihovi djelatnici radili ‘vez’ za austrougarske prijestolonasljednike.”
Tu je i livanjska nošnja koja pripada krugu dinarskih nošnji koje se razlikuje ovisno o dobnoj, klasnoj i nacionalnoj pripadnosti, a posebno valja istaknuti kako je sačuvano čak 13 različitih ženskih oglavlja, nezaobilazan dio livanjske nošnje, kao i nakit koji također označava status pojedinaca i običaje.
Skučen prostor
Skučeni prostor ograničio je stručnjake zaslužne za prostorno i likovno oblikovanje postava te likovno rješenje etnografskog postava, kazao nam je Miran Palčuk, restaurator Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika Split te dodao:
“Ostalo nam je građe za još jedan muzej, morali smo napraviti selekciju koja će prikazati cijeli presjek života livanjskoga kraja. Bogat je to i raznovrstan materijal, za razliku od većine etnografskih zbirki koje znaju imati uglavnom nošnje, a da pri tom nemaju poljoprivredna pomagala, alatke i sl., a ovdje ima svega toga.”
I sam objekt u kojemu se nalazi zbirka predstavlja kulturno-povijesno dobro (dokument), kazao nam je ravnatelj Franjevačkog muzeja i Galerije Gorica Josip Gelo te dodao kako je riječ o kući koju su franjevci 1833. kupili od Beće Sefer-Ćehaića za stanovanje, te da je u njoj, i staji koja se nalazila pored kuće, fra Lovro Karaula učio pisati i čitati djecu iz Livna, čime je dobila naziv prve škole u Livnu.
Stoga je bilo i logično da se u taj objekt smjesti etnografski stalni postav koji je od danas dostupan svim posjetiteljima, a bez financijske potpore države i Federacije BiH, nadležnih ministarstava i Općine Livno, to ne bi bilo moguće. •