"Nažalost, imate rak!" To godišnje u Hrvatskoj čuje više od 11000 žena. Zbog beznađa i straha pacijentice trebaju psihološku pomoć, a ona nije dio standardnog postupka u liječenju onkoloških bolesnika u Hrvatskoj. Postoji zato civilni sektor. Četiri psihologinje Udruge "Sve za nju" više od desetljeća rade s onkološkim bolesnicima i njihovim obiteljima, iz mjeseca u mjesec raste broj bolesnika koji trebaju pomoć. Pokrenuta je velika humanitarna akcija za prikupljanje sredstava kojima će biti omogućeno tisuće psiholoških savjetovanja za žene oboljele od raka i članove njihovih obitelji. Ljiljana Vukota, voditeljica Centra za psihološku pomoć Udruge "SVE za NJU" gostovala je u Novom danu na N1.
“Svake godine u prosjeku smo veći za barem 200 korisnica i korisnika. Više od 2000 osoba trenutačno je u našoj bazi korisnika koji ulaze u neke od programa. U fokusu je indicidualna podrška i to je najefikasniji pristup”, kaže Vukota.
Učinak liječenja uz psihološku pomoć je dokazano bolji, govori ona.
“Ne postoji odrasla osoba koja u životu nije doživjela stres, različiti su stresori. Dakle jako dobro znamo što taj stres radi na emocionalnoj, kognitivnoj i socijalnoj razini. Svako s barem malo empatije može razumijeti kakav košmar emocija osoba doživi kada čuje ‘Imate rak’. Za mnoge to znači smrtnu presudu iako bi rado mijenjali tu percepciju. 25-30 posto bolesnica treba kontinuiranu psihološku pomoć. Biti psihički izbalansiran je strahovito važno za svakog somatskog, a pogotovo onkološkog bolesnika. Istraživanja su pokazala da je manje hospitalizacija i da je učinak liječenja bolji. Treba voditi računa o kvaliteti života onkoloških bolesnika. Suportivno liječenje je tu jako važno”, kaže Vukota.
Prema njenim riječima izraito su važni nacionalni programi prevencije. “Strahujemo da bi se smrtnost onkoloških bolesnika mogla povećati”, govori.
“Psihološka pomoć nije dio standardnog postupka u liječnju. Onkološke udruge napravile su jako puno u osvještavanju javnosti. U tim udrugama osim stručne pomoći pacijenti mogu dobiti tzv. peer to peer podršku, dakle podršku jednakih sebi i čuti iskustvo drugih bolesnika, što može biti snažna podrška. Za neke bolesnike izuzetno je važan individualni stručni pristup”, govori Vukota.
Centar “Sve za nju” radi na nekoliko različitih programa. Svi programi su besplatni u okviru liječenja u Zagrbu. Psihoterapeuti provopde indvidualno savjetovanje koji je kontinuirani rad i praćenj koje znači jako jako puno.
“Stres koji se javlja nakon posljedica onkološke bolesti je užasno velik. Na to se zadnjih godina nasložilo još dodatnih stresova. Epidemija Covida, prvi potres, drugi potres i u nekoliko navrata i nestašica lijekova, strah osobito za metastatske bolesnike. Sve to je povećalo konfuznost i uznemirenost. Sjetite se 2020.-te kad su odgađani kontrolni pregledi i zaustavljani nacionalni programi za rano otkrivanje. I sad strahujemo hoćemo li otkrivati rak dovoljno rano da nam se ne poveća smrtnost onkoloških bolesnika”, kaže.
Vukota govori kako je najavljivani projekt supružnika Šimleša, humanitarni trail dugačak tisuću i sto kilometara za koji su se pripremali nekoliko mjeseci, prekinut je zbog teškog zdravstvenog stanja bliske im osobe. “Ova važna akcija nastavlja se. Cilj je prikupiti 500000 kuna za Udrugu SVE za NJU, koja pruža psihološku pomoć za sve oboljele od raka. A koja u prvih 6 mjeseci ove godine bilježi porast broja osoba koje trebaju psihološku pomoć za 70 posto”, kaže.
Dosad je prikupljeno oko 100000 kuna. Sve informacije o donacijama za osnaživanje za socijalnu rehabilitaciju i reintegraciju onkoloških bolesnika su na stranici www.svezanju.hr