O tome kako je nastala država Hrvatska 1991. u povodu prvih deset godina Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini govorio je akademik Davorin Rudolf, redoviti član HAZU-a i počasni član HAZU-a u BiH. Ovaj doktor znanosti, redoviti profesor u miru, bio je prvi ministar vanjskih poslova Vlade Republike Hrvatske i bliski suradnik predsjednika Franje Tuđmana. Za Večernjak je govorio o iskušenjima s raspadom Jugoslavije nakon smrti njezina predsjednika Josipa Broza Tita, nastankom hrvatske države, ratu, odnosima s Bosnom i Hercegovinom.
Večernji list: Kada i kako počinju razgovori o hrvatskoj državi?
- Počeli smo razgovarati o nastanku države Hrvatske nakon smrti predsjednika Tita. Američka CIA prognozirala je propast Jugoslavije, a samo je promašila datum. Nakon Tita raspala se partija i ostala je samo vojska kao posljednji stup. Prve ideje bile su stvoriti konfederaciju. Ne samostalnu državu. To je bio prvi službeni prijedlog Slovenije i Hrvatske o konfederalnim vezama. Ta je ideja bila bliska viđenju (Alije) Izetbegovića, (Kire) Gligorova, pa čak i (Mile) Đukanovića. U međuvremenu je u Hrvatsku stiglo višestranačje. Prvi višestranački saziv Sabora okupio se 30. svibnja. Govorimo još o vremenu Jugoslavije. Najviše glasova dobio je Franjo Tuđman, koji je postao predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske. Nakon toga donosimo Božićni Ustav 22. prosinca, izabrali smo Vladu. U svibnju 1991. godine predstavnici Slovenije i Hrvatske sastali su se u Ljubljani i dogovorili da će, ako ne prođe konfederacija, ići prema samostalnosti. Konfederaciju su odbili Srbi. Oni su bili protiv zbog granica. Smatrali su da su granice administrativne i da se mogu mijenjati. Kako su imali pretenzije na BiH i Hrvatsku, odbijali su bilo kakav dogovor. Trećinu Hrvatske već su bili držali pod nadzorom. JNA tada ostaje sama i traži tko će je uzdržavati. Povezali su se sa Srbijom, dobili potporu Miloševića i postali dio njegove mašinerije.
Večernji list: Jesu li Srbi taj stav o administrativnim granicama zadržali nakon Badinterove komisije?
- Badinterova komisija jasno je rekla kako su granice međunarodne i ne mogu se mijenjati. Tu je pala koncepcija Srbije. Nakon toga mi smo 15. lipnja u Ljubljani sa Slovencima odlučili proglasiti neovisnost. Bili su tu predsjednici Tuđman, Kučan. I ja sam nazočio. Nakon toga je 25. lipnja 1991. Sabor, kojim je predsjedao Žarko Domljan, proglasio neovisnost Hrvatske. To je datum nastanka hrvatske države. Najvažniji datum.
Večernji list: Navodno, osim Vatikana, nitko nije bio za neovisnost Hrvatske?
- Nije bio nitko. Kao ministar vanjskih poslova išao sam u sve države. Nitko nije bio. Ni jedna vlada službeno nije podržavala neovisnost ni Hrvatske ni Slovenije. Privatno su bivši talijanski predsjednik (Francesco) Cossiga, (britanska premijerka Margaret) Thatcher ili (austrijski predsjednik Alois) Mock bili za neovisnost. Papa nam je govorio: "Vidjet ćemo". Svi su smatrali da je Jugoslavija iznimno važna za stabilnost Europe. Dva dana nakon proglašenja neovisnosti počeo je rat u Sloveniji. Oni su uzeli oružje Teritorijalne obrane, a Hrvatska je uspjela nešto dobiti jedino preko Mađarske. No, imali smo entuzijazam i domoljublje, potporu naših ljudi izvana, naše dijaspore. Agresija na Hrvatsku, po mom mišljenju, počinje 2. srpnja, kada su tenkovi ušli u Baranju. Uplela se onda Europska unija. Za Sloveniju je pronađeno rješenje, a u Hrvatskoj je određen moratorij od tri mjeseca za mirni pronalazak rješenja krize. Ništa se nije postiglo i počeo je rat. Nakon toga prva nas je priznala Slovenija - 26. i mi nju. Uslijedila je Ukrajina, Baltičke zemlje, početkom siječnja Njemačka, a zatim i Vatikan. Mi smo tada organizirali prijam za strane diplomate u Zagrebu kako bismo proslavili odluku o neovisnosti, no nitko nam tada nije došao. Predstavnik Njemačke odmah mi je rekao da će tako biti. Na prijamu nam je stiglo jedno priznanje, ali izbjegličke vlade Bugarske.
Večernji list: Vaša je izjava da se Tuđman i Milošević nisu dogovorili o podjeli BiH. Svejedno, Mesić tvrdi drukčije?!
- Milošević je bio bešćutan. Bio sam s njim jednom prigodom u Splitu. Bio je nemoguć dogovor između predsjednika republika. Što se tiče priče o podjeli BiH, moram reći kako sam bio Tuđmanov prvi ministar vanjskih poslova. Govorilo se da je on ponajprije u Karađorđevu s Miloševićem dogovorio podjelu BiH. Istina je da su njih dvojica tamo satima šetala i razgovarala, ali tim razgovorima nitko nije prisustvovao. O čemu su točno razgovarali, nitko ne zna. Nakon toga svi su govorili da znaju o čemu su razgovarali, od dužnosnika do tvrdnji čak i sa sudova. A nitko tamo nije bio prisutan razgovorima. S Tuđmanom sam više puta o tome razgovarao, a o BiH su nas pitali gdje god smo išli. Ja sam davao službenu interpretaciju - Bosna i Hercegovina je suverena država. To je bila službena politika Zagreba.
Večernji list: Je li BiH danas suverena država?
- Imate ovoga predstavnika... No, ovdje, prije svega, želim reći da je za Hrvatsku najvažnija država Bosna i Hercegovina jer je dio hrvatskog korpusa ovdje. Ali vi ste druga država.
Večernji list: Jeste li imali susrete s predstavnicima BiH iz 90-ih?
- S tadašnjim predsjednikom Izetbegovićem bio sam na Malti, u Rimu, Zagrebu. Njegova teza bila je da ovdje više nema naroda, nego da su svi jedan narod. Ja sam mu oponirao govoreći kako je to pogrešno. Ali on je tvrdio da su svi Bošnjaci. To je bilo njegovo uvjerenje. Sjećam se, međutim, da su tri strane, tada muslimanska, hrvatska i srpska, uz posredovanje Europske zajednice potpisale uređenje BiH s tri republike s tri konstitutivna naroda. Nakon izvjesnog vremena Izetbegović je izašao iz toga ugovora. U Daytonu je pak po okončanju rata i nakon stotinu tisuća žrtava potpisano da su u BiH tri konstitutivna naroda.
Večernji list: Kako gledate na hrvatsko-bošnjački rat?
- Najveća, rekao bih, tragična pogreška hrvatske i bošnjačke politike je taj rat. Kako smo dopustili da se taj rat dogodi. No, za rat, kao i za sve drugo, potrebno je dvoje.
Večernji list: BiH sporo korača prema Europskoj uniji. Koliko je to značajno, napose za Hrvate u ovoj zemlji?
- Preznačajno. Neki dan čitam koliko treba Bosni i Hercegovini da stigne industrijski razvijene zemlje. Analitičari tvrde da joj treba 40 godina. Kad god sam mogao govoriti, upućivati, moj je savjet - što prije uđite u euroatlantske integracije. Crna Gora ušla je u NATO. To je jedini izlaz za vas. Ne znam što bi drugo moglo biti.
Večernji list: Ali postoje i druge silnice koje usmjeravaju prema Moskvi, Ankari, Teheranu...?!
- Vaš je položaj takav da svi imaju neke ambicije ovdje. Najmanje deset država. Ima ih Iran, Turska, Rusija, Njemačka, Hrvatska... To nalaže da budete pametni, vaši ljudi ovdje, i vodite jednu pametnu politiku. Vas jedino to spašava. A sada ću vam reći što zamjeram svojoj Vladi. U Ustavu Hrvatske piše: "Hrvatska vodi pažnju...", ne "partija", nego Hrvatska. Što se događa? Kod nas stranka koja je na vlasti pregovara s vama ovdje. Kako institucionalizirati tu suradnju? Najprije inzistirajte na tome da se vlast drži hrvatskog Ustava.
Večernji list: Hrvati se osjećaju podređenima u BiH, a ova zemlja djelomično podsjeća na Jugoslaviju s različitim ambicijama triju strana. Kako sve to pomiriti?
Koje je kod vas najpoznatije jelo?
Bosanski lonac!
Lonac. Da. Ja u ovome vidim odgovornost vaših političkih elita.
Večernji list: A stranaca koji se ovdje itekako pitaju?!
- Stranci se uvijek žele miješati. Ali ovo mora biti stvar domaćih elita. Najveća je odgovornost na bošnjačkim elitama jer je taj narod najbrojniji. Morate imati pametne državnike.
Večernji list: Nakon svega što je prošla, jeste li zadovoljni što je Hrvatska postigla, ostvarila svoje ciljeve?
- Hrvatska jest uspjela ono što je najvažnije. Postala je država. Uz, kako sam rekao, veliki entuzijazam hrvatskih ljudi. A danas je izražen klijentelizam, materijalizam. Mi imamo velikih problema, ali ne kao BiH. Svejedno, naš najveći problem je demografija. Otišlo je više stotina tisuća ljudi.
Večernji list: Kako gledate na odnos Plenkovićeve Vlade prema BiH i ovdašnjim Hrvatima?
- Mislim da je jako prijateljski raspoložen te se jako angažirao kako bi pomogao BiH i Hrvatima. Ima odličnu suradnju s ovdašnjim čelnikom HDZ-a Draganom Čovićem. Držite se Hrvatske. Hrvatska vam je u NATO savezu, Europskoj uniji. No, ponavljam, stvari u BiH trebate urediti vi. Nitko bolje ne poznaje stvari od vas. Izlaz iz ove situacije moraju pronaći elite. Intelektualne i političke.