Na visoravni Trebiševo, između Ljubuše i Vrana, sreli smo Josipa Andričića iz Stubice kod Ljubuškog, najmlađeg zapadnohercegovačkog planištaka - sezonskog stočara koji ljeti svoju i tuđu stoku napasa na planinama, piše Večernji list BiH. Bilo je to ugodno iznenađenje, čuli smo da na Trebiševu obitava jedan planištak, ali kako smo prethodno susretali samo planištake u ozbiljnim godinama, tridesetogodišnji Josip, inače rodom iz Rame, za nas je bio iznenađenje. Ipak, ima nade i za ovaj poziv, bila je prva pomisao.
Od Čapljine do Gruda
- Trebiševo je predio planine Ljubuše, na koje se naslanja planina Vran, s južne strane je Blidinje. Nadmorska visina je oko 1300 metara. Ljubuša je pašnjacima najbogatija planina u Europi, iznenađen sam tim podatkom koji sam nedavno saznao. Ovo je selo Trebiševo, a uz nas je tu preko ljeta i nekoliko obitelji vikendaša - kaže nam Josip. - S područja Čapljine imamo ovce iz Bivoljeg Brda i Prćavaca, potom Ljubuškog - Hardomilje, Stubica, čak iz samog grada Ljubuškog jedno stado, što je zanimljivo, pa ovce iz Gruda i moje braće iz Rame te nešto naših ovaca - veli Josip, a mi nastavljamo s ključnim pitanjem: Od ovaca se sve proda - na cijeni su i sir, i janjetina, prave su delikatese, traženi i cijenjeni specijaliteti Hercegovine, a još kad uzmemo u obzir da je cijena suhog ovčjeg sira od 25 do 30 KM za kilogram, a suhog kravljeg od 20 do 25 KM, zašto nema još mladih planištaka? - To je i meni zanimljivo. Mi ne možemo napripraviti sira, unaprijed imamo narudžbe za nekoliko godina. Imamo stalne kupce, a i janjci se za tren rasprodaju. Može se reći da je ovo obiteljski posao, punica je išla 34 godine, prije toga, od davnina, i ženini - did, pradid… To je tradicija obitelji Pehar u koju sam ja došao ženidbom… Kad je punac umro, mi smo nastavili. Supruga i ja imali smo stalni posao, ja sam radio u Ljubuškom, ona u Međugorju. To smo napustili i došli ovdje na planinu, a što se tiče prodaje sira, ne može se napripraviti. Žao mi bude ljudi koji dođu ovim teškim putovima, traže sira, a mi ih moramo vratiti. Nema ga ni blizu kolika je potražnja. Čudi me da se mladi ljudi, prije svega mladi parovi, ne upuste u ovaj posao, ima on svoje draži - govori nam Josip. Zanimalo nas je i kako su se Josip i supruga dogovorili izići na planinu. - Imali smo potporu najbližih, punici je bilo drago kad smo počeli o tome govoriti. Ukratko, želio sam biti, što se kaže, sam svoj gazda. Bio sam skladištar, prije toga majstor - klesanje kamena, rigips. Radio sam i u Dalmaciji, ali sam se odlučio okušati i u ovom poslu. Nakon četiri godine mogu reći da sam zadovoljan. Dosadili su mi i mobitel i televizija, ovdje nemaš signala, ali imaš slobodu. Za ovaj posao trebaš biti psihički jak, sam si s ovcama, oko tebe pašnjaci, brda, šume, orlovi… A radnici? Mogu li se naći? - Jako teško, s tim imamo velikih problema. Ljudi dođu, budu malo i odu. Kažem, za ovaj posao trebaš biti baš psihički jak. Fizički nije teško, čak je i zabavno. Nema signala, ne može te svatko zvati. Danas dosta mladih to ne želi, oni žele biti u kontaktu non-stop - veli Josip. Ispred kuće primjećujemo i solarne panele. - To je napravljeno još dok je punac bio živ. Pomogao nam je poljoprivredni fakultet iz Mostara, nešto smo mi platili. Uglavnom, imamo svjetla i struje za hladnjak. Za sada to je dovoljno - objašnjava. Kroz priču došli smo do teme u kojoj se, moguće, kriju i odgovori - zašto se mladi parovi relativno lako odlučuju na odlazak u inozemstvo.
Naime, s obzirom na stalnu adresu u Stubici, najmlađi zapadnohercegovački planištak koji stoku napasa na području Tomislavgrada, odnosno HB županije, ima problem štale. Treba mu pomoć, ne za dvije, tri, pet godina, nego, ako je moguće, odmah. Pomoć ili kredit za gradnju štale u koju se može skloniti 500 - 1000 ovaca, a evo i zašto: - Kad se ovce istjeraju na planinu, ošišane, bez runa, zna u svibnju udariti mećava. Ovce se pothlade i suzbiju mlijeko. Količina se prepolovi. To nam je veliki problem - veli Josip, a mi možemo dodati:
Zaštita od vukova
Josipu treba krov i nosiva armatura, dakle, štala bez zidova umjesto kojih se stave daske i armatura kao zaštita od vukova i ništa više. Reklo bi se, jeftina gradnja za održivo stočarstvo, kao prvo, a drugi problem je održavanje putova. Ukratko, Ljubuški, a i drugi ovčari - ljudi koji daju stoku na sezonsku ispašu, mogu biti mirni - pojavio se barem jedan mladi planištak, pa njemu kao i mladim ljudima koji imaju svoje obrte treba u startu pomoći, korist od toga bit će višestruka. Inače, Josip je na planini sa suprugom Anitom, kćeri Erikom, sinom Matejem i punicom Mladenkom.