Toplinske pumpe ili, popularnije, dizalice topline postaju sve zastupljeniji način grijanja u Europi, a posljednjih godina i u Bosni i Hercegovini. Uz činjenicu da ne koriste fosilna goriva, već energiju iz prirode, krasi ih i mogućnost korištenja i za grijanje i za hlađenje. S druge strane, visoka početna investicija jedan je od glavnih razloga zašto se kod nas ljudi i dalje rjeđe odlučuju na ovaj sustav grijanja i hlađenja. Poznata je činjenica da je početna investicija kod dizalica topline jako visoka, kao i ona da su mjesečni pogonski troškovi najniži usporedno s drugim sustavima.
Visoka učinkovitost
Dizalice topline su uređaji koji koriste toplinu sadržanu u zraku kako bi zagrijali toplu vodu koja se koristi za grijanje i potrošnu toplu vodu. Zahvaljujući visokoj energetskoj učinkovitosti spadaju u obnovljive izvore energije te u pravilu osiguravaju COP viši od 4. Pojednostavljeno, dizalica topline može za svaki kW utrošene električne energije predati 4 kW toplinske energije. Zanimljivo, dizalica topline čak i pri temperaturama ispod 0 °C može izvući toplinu iz okolnog zraka, a zahvaljujući modernim inverterskim kompresorima, režim rada proteže se do čak -28°C, čime je zajamčeno funkcioniranje sustava bez obzira na poziciju objekta i vanjsku temperaturu. Dizalice topline, poznate još kao i toplinske pumpe, koriste geotermalnu energiju iz zemlje, podzemnih voda ili zraka te preko sustava grijanja prenose toplinu u stambeni prostor. Toplinske pumpe ne proizvode štetne plinove te rade vrlo učinkovito čak i na niskim vanjskim temperaturama. Sustav se jednostavno primjenjuje i na postojeće instalacije te je na ovakav način moguće osigurati toplinsku energiju i potrošnu toplu vodu za kućanstvo tijekom cijele godine. Uz to, za vrijeme ljetnih mjeseci dizalice topline se koriste za hlađenje objekta te ne treba čuditi veliki porast popularnosti ovog sustava. Tehnologija dizalice topline radi na obrnutom načelu od hladnjaka. Dok hladnjak prenosi toplinu iz unutrašnjosti van, vanjska jedinica dizalice topline uzima toplinu iz vanjskog zraka i njezinu temperaturu podiže do one temperature koja je potrebna za grijanje prostora ili za grijanje potrošne tople vode. Kada temperatura dosegne željenu razinu, šalje se dalje, a cijeli se ciklus ponavlja koliko god je potrebno da se postigne željena temperatura u prostoru ili u potrošnoj toploj vodi. Kada temperatura dosegne željenu razinu, prenosi se dalje radnim medijem do unutarnje jedinice preko koje se onda zagrijava prostor.
Ekološka prihvatljivost
Dizalice topline za grijanje koriste energiju koja je sadržana u okolišu. Takva je energija uvijek dostupna, ekološki je prihvatljiva, čista je i – neiscrpna. Kako bi se maksimalno iskoristilo sve izvore koje nam okoliš pruža, tako dizalice topline mogu crpiti energiju iz tla, vode i zraka. Toplina tla je najsigurniji izvor topline za dizalicu topline. Razlog tome je činjenica da tlo ima konstantnu temperaturu tijekom cijele godine koja varira između 8 i 12 °C. Dakle, tlo je zimi mnogo toplije od vanjskog zraka i ta se toplinska energija uspješno koristi za zagrijavanje prostora. Kod sustava koji koriste vodu kao primarni izvor topline koriste se dvije bušotine na razmaku od minimalno 15 metara. Iz jedne se crpi voda temperature oko 10 °C, a kroz drugu cijev voda se vodi natrag do izvora. U takvom se sustavu kao izvor energije koristi toplina jezera, rijeka, mora ili otpadnih voda nekih industrija. Zrak se kao izvor toplinske energije najčešće koristi kod zagrijavanja kućanstva, a vrsta dizalice topline koja se u ovakvom sustavu koristi zove se inverterska klima. Ona se sastoji od vanjske i unutarnje jedinice koje mogu imati dvije funkcije: u slučaju hlađenja imaju funkciju kondenzatora, a u slučaju grijanja imaju funkciju isparivača. Inverterski klima-uređaj predstavlja najekonomičniju soluciju za grijanje klima-uređajem, a djeluje tako da prilikom zagrijavanja prostora radi maksimalnom snagom dokle god je potrebno da postigne željenu temperaturu. Kada ju postigne, snaga rada se smanjuje i toplina se održava. Osim za grijanje, dizalice topline se mogu koristiti i za hlađenje! Najjednostavnije je pasivno hlađenje, gdje dizalica topline koristi samu razliku u temperaturi izvora energije (npr. iz zemlje gdje je temperatura cijele godine 7 - 13 °C na dubini 2 m) i objekta te se objekt hladi prirodnim putem, bez rada kompresora. Drugi način je aktivno hlađenje, gdje se postiže niža temperatura rashladnog tijela. Aktivno hlađenje zahtijeva rad kompresora, što podrazumijeva potrošnju energije i veće troškove, no zato je učinkovitije od pasivnog hlađenja. Obje metode omogućuju pripremu potrošne tople vode, ali zbog male potrošnje energije koja je potrebna samo za rad cirkulacijske crpke pasivno hlađenje se pokazalo kao štedljiviji način hlađenja. No, takva metoda krije i neke nedostatke! Naime, ljeti zemlja u sebi obično ima pohranjenu veliku količinu topline, zbog čega se učinkovitost pasivnog hlađenja znatno smanjuje. Prednosti dizalica topline su korištenje prirodnih, neiscrpnih izvora energije; neovisnost o energentima. Potom, nema štetnih emisija. Nadalje, do 75 posto energije dolazi iz okoliša, samo 25 posto treba dodati u obliku električne energije. Prednost su i hlađenje tijekom ljetnih mjeseci, jednostavna tehnologija visokih vrijednosti, niskih troškova održavanja s dugim vijekom trajanja. S druge strane, nedostatak je visoko početno ulaganje.