Nakon božićno-novogodišnje stanke koja će potrajati do sredine siječnja, očekuje se ponovno otvaranje rasprave o izmjenama izbornog zakonodavstva koja je u Bosni i Hercegovini zapela najprije zbog godine lokalnih izbora, a onda i standardne matrice ponašanja po kojoj automatsku etiketu izdajnika dobivaju one stranke koje izraze spremnost na kompromise. A u ovome slučaju “kompromis” se svodi na to da Bošnjaci ne biraju hrvatske predstavnike u vlasti. Upravo je to glasno izgovorio čelnik SDA i bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, što je doslovno na tragu presude koju je nedavno Ustavni sud BiH donio u slučaju Ljubićeve apelacije.
‘Nametnuti’ Hrvati
Zanimljivo je kako je na tu presudu uslijedila silenzio stampa većine sarajevskih medija i stranaka, osim tek oporbenoga “lijevog” kruga koji je reagirajući pokušao zanemariti značaj ove presude Ustavnoga suda. Ustvari, najbolje su se tada razotkrili u svojim dosadašnjim, ali i budućim planovima i planiranjima. Naime, u dva navrata su upravo ove probošnjačke stranke, koje tek imaju djelomično multietničko vodstvo, kandidirale, a bošnjački birači nametnuli hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Uz to, u dva su navrata nasilno izabrali entitetsku Vladu koju je predvodio SDP BiH i iz koje su isključene ključne hrvatske političke stranke koje su dobile gotovo plebiscitarnu potporu. Primjedbe Ustavnoga suda BiH izrečene u slučaju Ljubićeve apelacije kao da su opisivale te paradokse u praksi kojim su se najteže poljuljali temelji entiteta FBiH, a onda i države BiH. U suštini, izmjene koju je naložio Ustavni sud BiH odnose se na legitimno nacionalno zastupanje predstavnika konstitutivnih naroda, što je ključno pitanje prijepora između Bošnjaka i Hrvata. Ključno je pitanje kako osigurati popunjavanje kluba Hrvata, Srba i Bošnjaka a da pri tome narodne predstavnike ne biraju drugi narodi.
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...