Žalim žrtve iz Srebrenice, ali rezolucija je neprihvatljiva za Srbe u BiH

Uvijek užurban predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dočekao nas je u prostranoj dvorani za sastanke. Upravo se vratio iz Moskve gdje je razgovarao sa šefom diplomacije Rusije Sergejem Lavrovim o ekonomskoj suradnji, ali i gorućem pitanju rezolucije o Srebrenici. U intervjuu za ‘Večernji list’ otvoreno je kritizirao popis ‘reformi’ koje je BiH gurnula Europa i MMF poručujući da nikada neće prihvatiti privatizaciju energetike što očito stoji u pozadini zahtjeva. Ponovio je i zašto BiH smatra nemogućom misijom.

Očekujete li pomoć Rusije oko rezolucije o Srebrenici?

Naši su odnosi puni razumijevanja i Rusija kao država koja je dugo uključena u procese, pa i u sam proces donošenja Daytonskog sporazuma, upoznata je s mnogim pojedinostima i nijansama u odnosima koje su ovdje vrlo važne. Rusija je uvijek imala korektno stajalište i nije nikoga favorizirala od lokalnih aktera, ali je poštovala međunarodno pravo u cjelini. Mnogima se to, naravno, nije sviđalo jer je ostali dio međunarodne zajednice radio na konceptima koji su išli mimo međunarodnog sporazuma. To je dovelo do devastiranja prava Hrvata u cijelosti, a nakon toga su pokušali udar na Republiku Srpsku kao okvir i izvlačenje nadležnosti na razinu Sarajeva gdje žele ojačati tamošnje institucije pružajući lažnu nadu Hrvatima da tamo mogu biti ravnopravni, a u biti se vidi kako to ide. Srbe se istodobno nastojalo eliminirati kroz postavljanje podanika koji su spremni zbog dalekih ciljeva prihvatiti neke stvari.

Srebrenica?!

Moram reći da je razgovor s ruskim dužnosnicima uvijek ugodan jer u njemu nema uvjetovanja kao što smo to imali od predstavnika Zapada. U tome razumijevanju i treba promatrati te odnose. Kao jedna mala zajednica, Republika Srpske je uspjela biti partner u razmjeni mišljenja i dolasku do određenih rješenja. Zamolili smo dodatno razumijevanje i to se po mome osjećaju moglo prepoznati. Oni smatraju da je rezolucija o Srebrenici nepotreban dokument koji nije dogovoren u okviru partnera u Vijeću sigurnosti UN-a i ranije je bilo dogovoreno da se 7. srpnja održi sjednica posvećena drugim pitanjima, a da se na početku iskaže poštovanje za sve stradale na ovim prostorima i svi su razumjeli da je to povezano i s predstojećim obilježavanjem dana Srebrenice. Ništa više od toga nije dogovoreno. Nakon toga pojavila se rezolucija o Srebrenici Velike Britanije oko koje se očekuje potpora nekih članica VS, no Rusija je rekla da neće sudjelovati u raspravi i neće podržati takav akt. Rusija će, kako sam razumio, poduzeti sve snage da se o toj rezoluciji uopće ne razgovara.

Kako vi komentirate samu rezoluciju, njezine poruke i učinak?

Ta rezolucija zasigurno nije učinila stabilnijom BiH. Dapače, učinila ju je nestabilnijom. To je dio upornih napora Velike Britanije da stalno destabilizira ovaj prostor. Čini se da navijački rade u interesu bošnjačke strane pokušavajući centralizirati zemlju. Tako su doveli Ashdowna koji je ovdje kršio međunarodni sporazum iz Daytona, a u kontinuitetu rade na ponižavanju i nipodaštavanju drugih, a favoriziraju interes Bošnjaka. A povijest nas uči da je Britanija s Turskom imala ‘deal’ ovdje na Balkanu, i to se vjerojatno do danas nije promijenilo. Zato taj prijedlog rezolucije vodi destabiliziranju stanja.

Na koji način destabilizaciju u BiH?

Zato što se pokušava na tako visokoj institucionalnoj razini nastoji prikazati nešto kao istinu. No, nije prihvatljivo sa stajališta činjenica što se tamo dogodilo.

A što se, po vama, dogodilo u Srebrenici?

Ja, zbog istine, ali i pijeteta prema žrtvama, ne želim licitirati s time što se dogodilo. Ja tražim međunarodno povjerenstvo koje će s ove distance utvrditi što se dogodilo. Čelništvo Republike Srpske nedugo nakon rata je prisiljeno prihvatiti izvješće Paddyja Ashdowna što se u Srebrenici dogodilo. Ja to ne prihvaćam jer se dogodilo pod prisilom i bez objektivno utvrđenih činjenica. Zna se da brojni koji su tamo pokopani nisu poginuli u Srebrenici, da ima čak i živih ljudi čija se imena navode među poginulima. Meni je vrlo neugodno licitirati s time jer su u pitanju žrtve, ali je nevjerojatno da 20 godina poslije zločina nemate ni približno 8000 ljudi pokopanih u Potočarima.

Vratimo se još malo rezoluciji, njezini autori kažu da je cilj samo odati počast žrtvama i uputiti opomenu?!

Nije točno da rezolucija ima samo moralnu dimenziju. Vidjeli smo mi te neobvezujuće rezolucije i ranije, a nakon toga bi slijedili novi uvjeti. Vjerojatno će provedba rezolucije biti sutra povezana s približavanjem Europskoj uniji i da se primjerice uvede nastavni predmet koji će govoriti o tome. Nismo mi naivni i vjerojatno stranci imaju problema s nama što smo dugo ovdje i što znamo kako stvari funkcioniraju. Zato smatramo da je britanski prijedlog rezolucije potpuno nekorektan, neprihvatljiv, rezultat je stereotipa i ne doprinosi pomirenju. U BiH su u ratu stradali Bošnjaci, Srbi i Hrvati.

Ali, svejedno kako gledate, i Rusija je u zaključcima Vijeća za provedbu mira ipak navela da je u Srebrenici počinjen genocid, ali i osudila druge zločine?

Ne čitam te dokumente godinama i smatram ih beznačajnim jer to treba opravdati visoke plaće ljudima iz međunarodne uprave koji navodno tu nešto rade. Meni je važnije pitanje kako uopće postoji to tijelo i da se veleposlanici mogu baviti unutarnjim pitanjima ove zemlje. Prijete nam prosvjedima, a istodobno imamo 50.000 prosvjednika u središtu Londona. To što su domaći političari poltroni međunarodne zajednice, najbolje objašnjava njezin položaj i stanje.

Zašto ste glasniji u obrani Republike Srpske, pa čak i onoga što se događalo u ratu, dok istodobno oporba, SDS, čiji su čelnici vodili u ratu ovaj entitet, sada uglavnom šuti?

Mislim da se borim za jednu vrstu istine. Imate svjedočanstva o Srebrenici koja govore da je Alija Izetbegović u ratu okupio bošnjačke dužnosnike kojima je prenio riječi američkog predsjednika Billa Clintona, koji će doći na komemoraciju u Srebrenici, da ako žele intervenciju NATO-a na srpske položaje, onda SAD-u trebaju dokazi. A dokazi SAD-u bi mogli biti stradanje makar 5000 ljudi nakon čega bi se proglasila humanitarna katastrofa i zločin. Imate to u knjizi Ibrana Mustafića i o zločinima koji su počinjeni u Srebrenici. Zar nikome nije čudno da je samo nekoliko dana prije kobnih događanja u Srebrenici cijelo zapovjedništvo Armije BiH izvučeno iz grada. Nakon toga uslijedio je raspad u Armiji BiH u Srebrenici i cijelog sustava, povlačenja nizozemskih snaga. No, unatoč tome što se sve događalo, želim opet reći da mi je žao svake žrtve, svakog čovjeka. Osobno sam došao tamo i poklonio se žrtvama i mislim da sebi mogu prizvati bol koji su ljudi imali kada izgube najmilije. To je užasno u svakome smislu, ali ne mogu ne govoriti o političkoj i svakoj drugoj igri koja se događala. Zato bi bilo bitno da međunarodno povjerenstvo s potrebne vremenske distance na temelju dokumenata, pa i presude iz Haaga, analizira sve što se događalo u Srebrenici.

Kako gledate na uhićenje Nasera Orića, je li to srpski odgovor komemoraciji Srebrenice?

I to je potvrda stereotipa. Postoje svjedoci koji jasno govore o zločinima koje je počinio i srpska strana čuva te svjedoke. Ali, pod utjecajem bošnjačke strane i nekih međunarodnih sponzora Orić će biti pušten, vraćen u Sarajevu. To lebdi u zraku. To, pak, govori da se nema isti pristup zločinima ili žrtvama. Pa u samoj rezoluciji ili presudi Haaga u slučaju Krstić se nastoji kolektivizirati zločin i da svaki Srbin osjeća odgovornost. Nakon toga bi zasigurno slijedili stereotipi ‘genocidni narod’, ‘genocidna tvorevina’, zahtjevi za gašenje RS-a, reparacijama. I onda se postavlja pitanje zašto je potrebno da Britanci to rade, potvrde kako ne možemo živjeti zajedno. Ne trebaju nas podsjećati na to.

Kome Orić treba biti izručen?

Srbiji.

A zašto ne BiH koja navodno vodi proces protiv njega?!

Dobro ste rekli navodno vodi jer se ne vodi ništa. Nakon zahtjeva Tužiteljstva Bijeljine o istrazi zločina na području Srebrenice, Tužiteljstvo BiH je ekspresno preuzelo slučaj i tamo se na tome ništa nije radilo sedam ili osam godina. Zašto ću onda vjerovati takvim institucijama koje kao u slučaju generala Atifa Dudakovića ništa nisu poduzele iako imate čak i videozapise o počinjenim zločinima, a nitko ne pokreće procedure. Ovdje je Tužiteljstvo BiH i uspostavljeno da štiti zločine Bošnjaka, te se bavi obračunima sa Srbima i Hrvatima, ali i njihovom političkom elitom.

Zašto to tvrdite?

Pa Tužiteljstvo BiH je nametnuto odlukom međunarodne zajednice. U Ustavu i Daytonskom sporazumu nema Tužiteljstva BiH. Bošnjaci žele tu instituciju jer je koriste za modeliranje pritisaka na Hrvate i Srbe. Hrvati iz nekog svog letargičnog stanja se protiv toga previše ne bune, nekoliko vodećih srpskih dužnosnika, uključujući mene, jasno govore kako je ta institucija neustavna. Uz to, imate Ustavni sud BiH u kojemu čak 20 godina sjede tri suca stranca, a po dva Hrvata, Srbina i Bošnjaka. Kada je bila odluka o konstitutivnosti ili treba li BiH državno Tužiteljstvo, onda su oba Srbina i Hrvata bila protiv, ali su preglasani od Bošnjaka i stranaca sudaca koji su samo ekspozitura međunarodne zajednice. Nama se na taj način polako kreira konc-logor koji se zove BiH iz kojega se možete izvući samo ako odete odavde. Protiv tog procesa se ja borim.

Gospodine Dodik, jeste li vi problem u BiH?

Nisam, imam potporu naroda na izborima.

Ali dio stranaca i političkog Sarajeva ističu da ne prihvaćate reforme/ultimatume?!

Ne prihvaćam ultimatume i takve njihove reforme. U nekim uredima 20 godina sjede jedni te isti ljudi. Imate jednoga Renza Daviddija koji sjedi tu kao voštana figura i on nam gura te reforme o stvarima o kojima ništa ne zna.

Kako gledate na tvrdnje kako će u BiH teći med i mlijeko ako ode Milorad Dodik?

Kada se to dogodi, osnovat ću nevladinu organizaciju i borit ću se za samostalnost Republike Srpske.

Ali već se sada borite za taj cilj?!

Borim se, ali kao političar još uvijek moram poštovati neke okvire. No, kao predsjednik nevladine organizacije mogu raditi što želim. Neće mi valjda zabraniti rad.

Zašto ste rekli ‘ne’ ovakvom prijedlogu reformi koji je očito stigao iz kuhinje EU, MMF-a, koje su na izvjestan način mrkva i batina?

U pravu ste da je taj prijedlog napisan negdje sa strane, a reforme moraju biti naša obveza. S druge strane, RS je otišla u reformskom procesu daleko više bez obzira htio to netko priznati ili ne. Za nas je međutim apsolutno neprihvatljivo uključivanje bilo kojih institucija BiH u poslovima za koje nemaju nikakvu odgovornost na nižoj razini.

Što ste očekivali da će se naći u prijedlogu reformi?

Pa prije svega nama treba zaštita domaće proizvodnje i kada se to pitanje postavi na razini BiH, to ne može proći jer ne odgovara strancima. Kada se postavi pitanje oslobađanja pričuve od 500 milijuna eura više nego što imamo emisiju maraka, onda nam kažu da se to ne može napraviti jer je zakonom tako utvrđeno. Ne žele promijeniti zakon i da BiH dobije milijardu maraka sredstava. Kada upozorimo da će BiH izgubiti milijardu maraka fiskalnih prihoda nakon stupanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zbog dodatne liberalizacije te da je potrebno napraviti paritet kako bi se zaštitili, državna vlast to opet prešuti. Zato je upitno o kojim mi reformama uopće ovdje govorimo.

Očito je cilj da strancima rasprodate energetske kapacitete, telekome, druge resurse...?!

Svi poslovni ljudi i političari ovdje su proglašeni kriminalci. Nijedan čovjek, poslovni čovjek, barem u RS-u ne može doći u poziciju da kupi elektranu. To može samo kupiti netko sa Zapada koji ovdje gura reforme. A ja kažem nema privatizacije energetike. Barem dok sam ja predsjednik, privatizacije neće biti. Možda će me zato pokušati smijeniti, ali ponavljam neće je biti. Kada bi to napravili, onda bi dobili cijene električne energije na razini zapadnih zemalja. To ovo stanovništvo i gospodarstvo ne bi mogli izdržati. Pokazali smo da možemo upravljati tim sektorom i da može biti profitabilan.

Ali bez tih ‘reformi’ nema novca od MMF-a...?

Pa od novca MMF-a svakako nema ništa. I tvrdim da ima novca. Očekujemo dokapitalizaciju banke Srpske od 300 milijuna eura nakon čega će RS postati najstabilniji financijski sustav u BiH potpuno oslobođen od ‘reformskih očekivanja’.

Hoćete li provesti referendum o odcjepljenju?

Hoću kada dođe za to vrijeme.

A ako se vrate nadležnosti s BiH na RS?

Neću! Ako dođemo u poziciju Daytonske strukture RS-a, onda nemamo razloga biti nezodovoljni. Mi smatramo da se nije ni pokušao provoditi Daytonski sporazum, nego smo od početka imali devastiranje položaja Hrvata i Srba i jačanje političke uloge Sarajeva, odnosno bošnjačkog naroda. Stranci su mi isticali kako moram prihvatiti poziciju jednoga predsjednika, a u Ustavu stoje trojica. Istodobno, po Ustavu piše da je Vijeće ministara pomoćno tijelo Predsjedništva, a ne državno tijelo. Ovo je prisilno napravljeno. I sada ponovno traže proširenje tih nadležnosti. Po reformskim prijedlozima dovodimo se u poziciju da Vijeće ministara postane jedino tijelo za pregovore, a EU će nakon toga tražiti da se to s razine BiH usuglašava s entitetskim ili županijskim vlastima. To ne odgovara ni Srbima ni Hrvatima jer Vijeće ministara nije državna vlada, ne bira se nego sastavlja.

Mogu li se mjerama koje su predložili stranci ispuniti vaša očekivanja?

Ne mogu. Treba osigurati zaštitu domaće proizvodnje, donijeti diferenciranu stopu PDV-a koja bi toga oslobodila hranu, lijekove, školski materijal..., a za sve ostale usluge stopa PDV-a bi se povećala. Stvorio bi se balans jer bi se pritiska oslobodili socijalno ugroženi ljudi.

Ali to nisam vidio u reformskim prijedlozima?

Nećete ni vidjeti jer to strancima ne odgovara. Nije humano da za mlijeko plaćate isti PDV kao za zlato. Nije humano i to nigdje nema u svijetu.

Je li moguće stvoriti stabilnu BiH samo s ekonomskim promjenama, a ne primjerice s popravljanjem pozicije Hrvata i jednakopravnosti svih naroda?

Naravno da nije. Ravnopravnost naroda je jednostavno postići, no stranci ne uvažavaju realnost i inzistiraju na građanima pod utjecajem Sarajeva. Samo s jednakopravnim narodima možemo imati stabilnu državu. Sve drugo je iluzija. Da ovdje imamo ‘d’ od države netko bi morao kazneno odgovarati što u Ustavu stoji da imamo tri ministra, a mi sada imamo deset. Zato nećemo odustati od rušenja svih neustavnih institucija, a to su i Sud i Tužiteljstvo BiH. Za nas ne postoji ni odluka o konstitutivnosti naroda jer nije u skladu s Daytonom. Zar mislite da se Hrvat osjeća u potpunosti konstitutivno ako živi u RS-u, ili pak Srbin ako živi u Federaciji BiH. Ne osjeća i ne znam zašto se to stalno lažira.

Kako komentirate određene napise da je od srbijanskog premijera Aleksandra Vučića zatraženo da podrži slabljenje Republike Srpske i jačanje države BiH, što bi navodno i premijerka Angela Merkel trebala reći tijekom skorog posjeta Beogradu?

Nisam nešto obaviješten o tome. Naravno da su i do mene došle takve ‘poruke’, ali najčešće se i u prošlosti potvrđivalo kako se radi o špekulacijama.

Jeste li možda o tome razgovarali s gospodinom Vučićem?

Naravno da smo razgovarali o našim odnosima, ali nismo razgovarali na način ‘znaš li ti hoće li ti Merkelica nešto reći kada dođe u Beograd’. Mi imamo iznimno korektne odnose i sam Vučić se nalazi u iznimno osjetljivom položaju za Srbiju. Ima mnogo problema, teških odluka treba donijeti. Moj je osjećaj da bi za Srbiju, od koje se traži da se odrekne Kosova, a onda i Republike Srpske, bilo malo previše to tražiti. Takve odluke teške su za svakog političara. Možda netko ima i takvih želja. A meni je drago da se traži slabljenje Republike Srpske jer je to onda znak da smo jaki. I ne razumijem zašto smo smetnja, problem?

Pa ne želite pristati na unitarnu BiH?!

Ako je tako, ja sam sretan i dok sam živ borit ću se protiv toga svim raspoloživim sredstvima. Čak i kada odem u mirovinu.

A prije toga kao predsjednik nevladine organizacije?!

To me čeka kada prestanem biti političar.