Protekla tri desetljeća kako za kardinala Puljića, tako i za Vrhbosansku nadbiskupiju bila su izuzetno izazovna i na trenutke, zbog ratnih stradanja, protjerivanja vjernika, rušenja crkava i crkvenih objekata, neuspjelog povrataka… i preteška. No, također, puno je toga dobroga i hvalevrijednoga napravljeno.
Iako se o njegovu životu dosta toga zna, nije zgorega podsjetiti na najvažnije nadnevke iz života kardinala Puljića te zanimljive podatke s naglaskom na njegovo upravljanje Vrhbosanskom nadbiskupijom.
Kapelan, duhovnik, župnik, vicerektor
- rođen je 8. rujna 1945. u Banjoj Luci kao 12. dijete kod svojih roditelja Ivana i Kate
- teološki studij završio je u Đakovu gdje je i zaređen za svećenika Banjolučke biskupije 29. lipnja 1970.
- mladu misu proslavio je 19. srpnja 1970. u dvorištu samostanske crkve Marija Zvijezda u rodnom gradu, budući da je sama trapistička crkva bila teško oštećena u velikom potresu
- prva svećenička služba bila mu je ona župnog vikara u Banjoj Luci na kojoj je bio tri godine. Uz to je bio: nakratko župnik u Sasini, devet godina duhovnik sjemeništaraca u Zadru, zatim župnik u Bosanskoj Gradišci te je 1990. imenovan vicerektorom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu koje se tada zvalo Vrhbosanska katolička bogoslovija.
Prvi kardinal u povijesti BiH
- vrhbosanskim nadbiskupom imenovao je papa Ivan Pavao II. i to 7. prosinca 1990.
- isti ga je Papa posvetio za biskupa 6. siječnja 1991., a svečano ustoličenje bilo je u sarajevskoj katedrali Srca Isusova 19. siječnja 1991.
- Ivan Pavao II. ga je 30. listopada 1994. imenovao kardinalom, a u Kardinalski zbor primljen je na konzistoriju 26. studenog iste godine postavši time prvi kardinal u povijesti Bosne i Hercegovine i najmlađi u tadašnjem Kardinalskom zboru
- sudjelovao je na konklavama 2005. i 2013. kada su za Petrove nasljednike izabrani: Benedikt XVI. i Franjo
Čovjek dijaloga
- jedan je od osnivača i u više navrata predsjednik Međureligijskog vijeća u BiH
- neumorni borac za mir, pozivao je na prestanak rata i dijalog, zalagao se za jednakopravnost i izgradnju pravednoga društva te je za to dobio i nekoliko važnih nagrada od kojih se izdvajaju:
- *počasni doktorat iz humanističkih znanosti kojega mu je 1995. dodijelilo državno sveučilište Grand Valley u Grand Rapidsu u američkoj državi Michigan;
- *počasni doktorat dodijeljen 15. ožujka 2001. u gradu Arequipi (Peru) na katoličkom sveučilištu Santa Maria;
- *međunarodna nagrada Perdonanza za izgradnju mira na Balkanu koju je dobio u talijanskoj Aquili u kolovozu 2002.
- *priznanje Europskog pokreta u Bosni i Hercegovini za razvoj tolerancije i kulture međureligijskog dijaloga u svibnju 2012.
- *Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom za izniman doprinos u očuvanju hrvatskog identiteta te za iznimne uspjehe u međureligijskom, kulturnom i humanitarnom djelovanju kojega mu je uručio predsjednik Republike Hrvatske 17. siječnja 2022.
Obnovitelj i osnivač institucija
- pod njegovim vodstvom Vrhbosanska nadbiskupija je još ratne 1994. osnovala prvi Katolički školski centar, a danas na području nadbiskupije djeluje ukupno pet takvih centara i to u: Sarajevu, Zenici, Tuzli, Travniku i Žepču
- obnovio je rad Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije kojega je još 1931. osnovao nadbiskup Ivan Šarić
- Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije osnovao je 2. rujna 1997.
- u Travniku je 1999. ponovno oživio i dječačko sjemenište
- zahvaljujući kardinalu Puljiću 2002. pokrenut je Katolički tjednik te je 2006. osnovao i Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije
- također je osnovao i Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II.
- dočekao je kao veliki kancelar da Visoka teološka škola u Sarajevu, koja je tijekom povijesti više puta mijenjala ime, 2009. bude uzdignuta u rang fakulteta te je Katolički bogoslovni fakultet postao dijelom Sarajevskog sveučilišta
- tijekom njegova upravljanja nadbiskupijom izgrađen je i Svećenički dom za umirovljene svećenike koji je svečano otvoren 2010.
- na blagdan svetih apostola Šimuna i Tadeja, 28. listopada 2011. izdao je Dekret o osnivanju Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu sa sjedištem u Vogošći
- Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije utemeljio je u listopadu 2016.
- osigurao je sredstva te izgradio Nadbiskupsku rezidenciju
- u srpnju 2020. utemeljio je i Ured za odnose s javnošću Vrhbosanske nadbiskupije
- poslije rata u suradnji sa svećenicima, vjernicima i dobročiniteljima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji pod njegovim je vodstvom obnovljeno oko 60 crkava
- za vrijeme svoga upravljanja nadbiskupijom osnovao je 11 novih župa: Posavsku Mahalu (1991.), Grebnice (1992.), Novi Grad – Sarajevo (1996.), Bistrica kod Žepča (1996.), Husino (1997.), Novo Selo – Balegovac (2001.), Presveto Trojstvo – Novi Travnik (2003.), Orašje (2006.), Kupres (2010.) i Vogošća (2013.)
- ukupno je zaredio 273 svećenika: 118 dijecezanskih i 155 redovničkih. U prosjeku svake godine redio je gotovo 9 prezbitera
- imao je čast kao nadbiskup dva puta ugostiti dvojicu papa u Sarajevu: Ivana Pavla II. 1997. te Franju 2015.
- započeo je procese za proglašenje blaženih: sluge Božjega Josipa Stadlera, sluge Božjega Petra Barbarića, sluge Božjega fra Lovre Milanovića te su 2011. blaženim proglašene Drinske mučenice
- pokrenuo je nekoliko inicijativa koje su postale prepoznatljive u nadbiskupiji: Molitveni dan za domovinu na Bobovcu; hodočašće vjernika Vrhbosanske nadbiskupije u Mariju Bistricu; ministrantsko zborovanje; susret zborova, sabor svećenika, susret dijecezanskih svećenika
- sazvao je Prvu sinodu Vrhbosanske nadbiskupije na Petrovo 2012. koja je svečano zaključena na svetkovinu Bezgrješnoga začeća BDMa 2021.
Kardinal Puljić kao osoba i vjerski autoritet obilježio je jedno važno razdoblje u povijesti Vrhbosanske nadbiskupije, ali zašto ne reći i Bosne i Hercegovine. Sada se povlači u zasluženu mirovinu u kojoj će, prema vlastitim riječima, nastaviti moliti Boga. Pastirski štap i vodstvo nadbiskupije preuzima dosadašnji nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić, koji će se sigurno susretati s brojnim izazovima. No, uz Božju providnost, pomoć suradnika i vjernika ne treba sumnjati da će nastaviti ono što je njegov prethodnik započeo, ali i da će donijeti nove ideje i „svježu krv“ kako bi Vrhbosanska nadbiskupija napredovala na slavu Božju i dobro ljudi.