Selo Kornica na sjeveru BiH i tromeđe Šamac – Modriča - Gradačac već smo predstavili kao posebno mjesto gdje se provodi projekt “Iuventus Fructus” u organizaciji Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih “Ivan Pavao II.” i poduzeća Zorg-In. Našem oku tada nije promaknuo izgled cijelog posavskog sela. Bilo je jasno zašto je odabrano za sjedište provedbe projekta. Sam ulazak u živopisno mjesto gotovo ostavlja bez riječi jer smjenjuju se krajolici koji neodoljivo podsjećaju na turističke destinacije eko turizma (osedlani konji lipicanci slobodno kaskaju, lijepo uređene šetnice, ribnjaci...). Uređeni voćnjaci s domaćim sortama jabuka, ali i staje za stočni fond, još su jedan dio koji se izdvaja. U cijeloj lepezi lijepih slika tog posavskog mjesta jest i podatak da se baš u Kornici nalazi mini tvornica za pravljenje soka isključivo na bazi eko recepture.
Tek nakon razgovora s Petrom Lušom, posavskim gospodarstvenikom sa zagrebačkom adresom, alfom i omegom takvoga smjera razvitka Kornice, sve lijepe slike odlično su se uklopile u projekt koji Lušo već nekoliko godina ustrajno i uporno provodi u svojem rodnom kraju. - Valjda ima nešto u čovjeku što ga vraća njegovim korijenima. To je i obveza svih nas koji potječemo s ovih prostora jer on nas je othranio i dobrim dijelom školovao, pa mislim da je i određena obveza vratiti rodnom kraju. Nekoliko godina pokušavam kroz OPG uvezati nekoliko segmenata i udahnuti život u taj prelijepi, ali i opustošeni kraj, kaže nam Lušo i objašnjava da je stočnim fondom otvorio mogućnosti zapošljavanja povratnika. Voćnjaci su već počeli davati urod koji za sirovinu koristi tvornica soka. Gospodarskim lancem s kravama i ostalim stočnim fondom Lušo želi, kaže nam, pokazati kako se u Korinici može živjeti od svojeg rada. Ipak, mladih obitelji nema, no očekuje kako će i oni doći s projektom “Iuventus Fructus” s početka ove priče. - Mi smo u povratničkoj Kornici još jedan mali ostatak entuzijazma. Napravili smo samoodrživo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Naša ergela autohtonih čistokrvnih lipicanera posavska je tradicija, ali smo tome pristupili na moderan način. To nisu konji za rad već za programe terapijskog jahanja. Nabavili smo i fijaker za eko turizam. Uz ergelu razvijamo stočni fond s kravama koje donose mlijeko. Uz sve to ide i voćnjak, pa smo započeli projekt proizvodnje i prerade voća u mini tvornici ekološki proizvedenog soka, a kasnije ćemo proširiti paletu s likerima, džemovima, pekmezima..., kaže Petar. Terapijsko jahanje uz napitak prirodnog eko soka, domaća hrana uz čašu mlijeka iz tek pomužene krave, a na stolu svježa jaja i meso - sve to već je dijelom realizirano kroz projekt u Kornici. U tome za sada mogu uživati putnici namjernici, no organizirani turizam tek treba naći staze do Posavine, kaže Lušo. U međuvremenu Kornicu su otkrili umjetnici. Ove godine održat će se 2. međunarodna kiparska kolonija. Unatoč tomu što se održava u ljetnim mjesecima, pripreme su već započele.