Ova svetkovina svoju biblijsku podlogu ima u Evanđelju po Mateju 2, 1 – 16. Tu, naime, stoji: “Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: ‘Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.’
Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: ‘U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
A ti, Beleheme, Zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji
Među kneževstvima Judinim
Jer iz tebe će izić vladalac
Koji će pasti narod moj – Izraela!
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: ‘Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.’
Oni saslušaše kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.”
Anđeo se u snu javlja Josipu da žurno s Djetetom i Ženom bježi u Egipat. A Matej nastavlja opis događaja:
“Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:
U Rami se glas čuje,
Kuknjava i plač gorak:
Rahela oplakuje sinove svoje
I neće da se utješi
Jer više ih nema.”
Bogojavljenje je kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu. Bog se objavljuje u ljudskom obliku. U osobi Isusa Krista. Drugi Vatikanski sabor bilježi kraj božićnog vremena nedjeljom nakon Bogojavljenja, i na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo. Samo Bogojavljenje, svetkovina Božje objave čovjeku, spominje pohod trojice Mudraca, Isusovo krštenje na rijeci Jordanu i Isusovo čudo u Kani Galilejskoj – njegov prvi javni nastup i njegovo prvo čudo pretvaranja vode u vino.
Na blagdan Bogojavljenja, koji mi u svojoj pučkoj tradiciji zovemo i Vodokršće, u misnoj se liturgiji blagoslivljaju stvorovi vode i soli. Ta se blagoslovljena voda i sol nose kući i ostavljaju na počasnom mjestu, te se njima svakog tjedna i češće blagoslivlja kućna čeljad, blago i sve dobro obitelji.
U prigodi blagoslova kuća - obitelji, koji počinje na Bogojavljenje - Vodokršće, bilo je divnih običaja biblijski fundiranih. Svećenik bi s ministrantima išao od kuće do kuće s tamjanom i blagoslovljenom vodom te kredom. Na dovratniku bi ulaznih kućnih vrata napisao:
+ 20 + G + B + M+ 18 +
Dakle, početna slova imena trojice mudraca Gašpara, Melkiora i Blatazara s brojevima tekuće i tek nastale godine. To danas imamo na naljepnici za blagoslov obitelji. Izvorno su se ovi inicijali zapisivali na latinskom, pa je umjesto početnoga “G” stajalo “C” (Casparus). Tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim blagoslovne formule: “Christus mansionem benedicat”, što na hrvatskom znači: “Neka Krist prebivalište (kuću, dom) blagoslivlja.”
Smiraj svoj vječni su sv. Tri kralja doživjela u Kölnu u katedrali. Tamo ih je iz Milana prenio Fridrih I. Barbarossa, a u Milan su preneseni iz Carigrada. Tu su nakon svoje smrti svečano ukopani, a pronašla je njihove relikvije sv. kraljica Jelena. Jedna od najstarijih hrvatskih božićnih pjesama posvećena je njima i zove se: “Tri kralja jahahu”.