Vremena se mijenjaju, definitivno, može se zaključiti po sve učestalijim pritužbama hercegovačkih povrtlara na konkurenciju iz Albanije. Do prije četvrt stoljeća Albanija je bila sinonim male i neuspješne zemlje. Međutim, u posljednjih godinu i pol dana najprije stidljivo, a onda sve češće počele su stizati pritužbe povrtlara na albansku robu koja je sve konkurentnija. S obzirom na to da je to kulminiralo protekle, za većinu poljodjelaca juga Hercegovine, katastrofalne zimske sezone potražili smo odgovor na upit - može li albanska roba biti konkurent ovdašnjoj od agronoma Ivice Borovca, komercijalista čapljinske tvrtke Adria Hishtil, koja u Albaniju izvozi presadnice povrća: - Definitivno, albanska je poljoprivreda, kao i gospodarstvo u cjelini, u ekspanziji. Njihova roba ima bolju polaznu cijenu za skandinavske zemlje, tržišta Rusije, Moldavije…, koji potražuju ogromne količine povrća - svih vrsta kupusa, zelene salate itd. To može biti neka nada da glavnina njihove robe neće završiti ovdje, na Balkanu, jer oni količinski nemaju puno robe, ali spašava ih što su rani segment. Imaju jeftiniju proizvodnju, a moram priznati da im roba uopće nije loša. Naravno, i u njihove trgovine dolazi svašta, ali kad uđete u trgovačke centre, njihove rajčice, krastavci, paprike izgledaju dobro i primamljivo. Dakle, ne možemo reći da imaju lošu kvalitetu, pa ćemo mi proći boljom kvalitetom i nešto većom cijenom. Iskreno se nadam kako će ove bogatije zemlje, koje zbog klime uopće ne mogu proizvoditi određene robe, albansku proizvodnju povući prema sebi, kaže Borovac koji na konstataciju da je ranija proizvodnja velika komparativna prednost Albanije, nastavlja: - Teško je reći koliko su raniji od nas, to ovisi o godini, međutim, ako ćemo gledati vrijeme njihove i naše sadnje, to je od prilike mjesec dana. Primjerice, Albanci i Grci već od 15. do 20. siječnja sada lubenice u plastenike, velike plastenike u kakve mi, recimo, sadimo paprike i rajčice. U veljači sade rajčicu. Budući da naši povrtlari rajčicu sade od 5. do 10. ožujka, kalendarski je razlika bar mjesec dana. Međutim, zbog klimatskih specifičnosti, ta razlika se penje na 40 do 50 dana zato što je ožujak kod nas poslovično prevrtljiv. Bude dosta hladnijih razdoblja i kiše s temperaturama od četiri, pet stupnjeva, a kod njih je u isto vrijeme 15 do 20 stupnjeva. Tako da te temperaturne amplitude prave još veću razliku od tih figurativnih mjesec dana, zaključuje Borovac. Dakle, kontinuirani pad kupovne moći stanovništva u BiH te sve veći udio trgovačkih lanaca u prodaji poljoprivrednih proizvoda dodatno su uzdrmali pozicije ovdašnjih proizvođača kojima je manja konkurencija bila luksuzno upakirana talijanska i španjolska subvencionirana roba, pa i turska zbog troškova prijevoza, od albanske koja je približne kvalitete, a jeftinija. Uz to, njezino ranije dospijeće u trgovine obara početnu cijenu prvog ovdašnjeg povrća, koja je nekada bila oslonac rentabilnog poslovanja. U svakom slučaju bit će, osim za poljodjelce, zanimljivo pratiti daljnji razvoj situacije u kojoj bi ovdašnju proizvodnju od albanske robe mogla spašavati treća tržišta.
Poljodjelstvo