Klub liječenih ovisnika o kocki (KLOK) u Mostaru osnovan je 2010. godine i jedan je od klubova Zajednice klubova liječenih alkoholičara i kockara Dr. Vladimir Hudolin Mostar. Kroz ovaj klub prošlo je osamdesetak patoloških kockara, od kojih su neki proveli u tretmanu liječenja dvije ili tri godine, dok su neki tretman prekidali prije isteka tog roka. Razgovarali smo sa psihologom Markom Romićem, osnivačem KLOK-a.
Večernji list BiH: Prije svega, probajmo odgovoriti na osnovno pitanje. Može li se ovisnost o kocki usporediti s, takozvanim, fizičkim ovisnostima, kakve su, primjerice, ovisnost o drogi ili alkoholu?
- Naravno da može, čak bih rekao da je ovisnost o kocki u nekim segmentima i gora od ovisnosti o drogi ili alkoholu. Poražavajuća je činjenica da ljudi na našim prostorima, bar veliki broj njih, još uvijek nisu svjesni koliko je ovisnost o kockanju ozbiljna bolest. Kod alkoholizma i narkomanije stvar je sljedeća, mi unosimo neku tvar u svoj organizam, dok kod kocke ne unosimo ništa na fizički način. Međutim, ono što vidimo kao posljedicu u mnogočemu je slično onome što vidimo kod ovisnosti o drogi ili alkoholu, a to je sveopće propadanje na svakom planu. Na osobnom, ekonomskom, socijalnom. To je često gubitak svega što je bitno. Od gubitka školske godine, škole, fakulteta, gubitka posla. Nažalost, tu nije kraj. Zbog ovisnosti o kocki dolazi često i do raspada obitelji, a u najgorim slučajevima i samoubojstva ovisnika.
Večernji list BiH: Na koji način djeluje KLOK? Imate li pomoć društva, institucija...?
- Nažalost, nemamo. Mogu kazati kako ustvari uopće nema zanimanja za ovaj problem. Naš klub, kao i klubovi liječenih alkoholičara, djeluje zahvaljujući volonterskom radu nas koji vodimo te klubove, a u slučaju kluba ovisnika o kockanju, zahvaljujući i Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, koja nam sve ove godine ustupa prostor u kojemu se sastajemo.
Večernji list BiH: Jesu li u KLOK-u samo Mostarci ili dolaze ljudi i iz nekih drugih gradova?
- Vrlo često imamo pozive iz Banje Luke, iz Republike Srpske, iz Sarajeva i drugih mjesta. Također, dolaze ljudi od Neuma pa do Tomislavgrada ili Livna.
Večernji list BiH: Kojim dobnim skupinama najčešće pripadaju ovisnici?
- Najviše ovisnika je srednje dobi, između 25 i 45 godina starosti. Obično su to oženjeni muškarci, s djecom, 10 do 15 godina u braku. Kažem najčešće, jer ima ovisnika o kockanju i u drugim dobnim skupinama. Moram kazati i to kako je zadnjih godina i među ženama sve više ovisnica o kockanju. Najčešće su to ovisnice o bingu koji je dostupan u svakoj kladionici. A na bingo se nerijetko “navuku” i starije osobe te nije nepoznat slučaj da redovito prokockaju svoje mirovine. Uz to, još se i dodatno zadužuju uzimanjem kredita, pozajmica i slično.
Večernji list BiH: Ovisniku je teško “spoznati” da je ovisan, bilo da se radi o alkoholizmu, drogi ili kockanju. Dakle, on negira da je bolestan. Ipak, u KLOK ljudi dolaze liječiti se. Što se, ustvari, dogodi, bude li neki klik u glavi pa se ovisnik odluči za KLOK, ili dolaze “natjerani” od obitelji, prijatelja...?
- Najčešće je posrijedi ultimatum. Ultimatum supruge, roditelja, djevojke. Kako već i sami rekoste, patološki kockar najčešće negira svoj problem, umanjuje ga i odbija liječenje. Tek kada više nema kud, kad je takoreći stjeran u kut, kada shvati da mu više nitko ne vjeruje, da više nema od koga i gdje posuditi novac, uz pritisak supruge ili roditelja tek dolazi na liječenje. Čak i tada oni su uvjereni da nemaju problem. Tek nakon dva-tri mjeseca uvide da se stanje popravlja i počinju shvaćati korist i značaj liječenja. Tada i sami počinju rado sudjelovati u radu kluba, sastanci kluba postanu im važni i sve podređuju tome.
Večernji list BiH: Koliko je uspješno liječenje?
- Kod onih koji odluče ozbiljno sudjelovati u radu kluba rezultati su jako dobri. No, premalo je vremena prošlo od osnutka našega kluba kako bismo mogli ozbiljnije pristupiti ocjenjivanju uspješnosti. Ali, možemo reći da, od onih koji su u klubu proveli dvije godine ili više, za sada nemamo recidivista. Problem je što jako mali broj onih koji imaju razvijenu bolest ovisnosti o kockanju uopće dolazi tražiti pomoć. Oni koji dođu samo zato što su prisiljeni doći i koji ostanu samo dva-tri mjeseca često se vraćaju kockanju.
Večernji list BiH: Sudjeluje li u liječenju i obitelj ovisnika?
- To je vrlo važno. Stava smo kako u liječenju ovisnosti o kockanju treba sudjelovati cijela obitelj. Mi svakako i potičemo da na sastanke kluba, uz kockara, dolazi i član obitelji. Supruga, kod onih koji su u braku, majka ili otac kod onih koji još nisu u braku. Primjenjuje se individualna psihoterapija, koja se izvodi po potrebi, ovisno o stanju osobe, a tu je i skupni rad na klubu, koji se odvija jednom tjedno. Sastanci kluba odvijaju se pekom u 19 sati u prostorima Franjevačkog samostana.
Večernji list BiH: Za kraj, mislite li da je stanje kod nas zabrinjavajuće?
- Stanje je i više nego katastrofalno. Nemamo dovoljno resursa kako bismo se mogli kvalitetno nositi s ovim problemom. Stručnjaci se ne žele baviti ovim jer je to dugotrajan i frustrirajući posao, koji daje neizvjesne ishode i rezultate. Pri tome, taj posao nitko ne financira, pa i radi toga ljudi nemaju motiva baviti se liječenjem kockanja. Zato bih poručio roditeljima, otvorite oči i ne uzimajte olako klađenje i kockanje vaše djece. Posebno ako primijetite da im treba sve više novca ili da uzimaju novac ili druge vrijednosti iz kuće. Pratite koliko su aktivni u školi ili na poslu, pratite njihovo raspoloženje, jer su često jako neraspoloženi, razdražljivi, često izlaze iz doma... Ne očekujte da se dogodi čudo pa da sami prestanu kockati, iako to često pokušavaju ili se kunu da “neće više nikada”. Na kraju, naravno, tražite stručnu pomoć.