Društvene mreže zaslužne su za brojna spajanja obitelji i prijatelja

Zdenka i njezin sin Miloš ponovno su se sreli nakon30 godina, a prvi kontakt ostvarili su preko Facebooka

Zdenka i njezin sin Miloš ponovno su se sreli nakon30 godina, a prvi kontakt ostvarili su preko Facebooka
20.03.2023.
u 20:51
Srednji sin mi je na društvenim mrežama čestitao rođendan, da bi mi nakon nekog vremena od Miloša stigla poruka "Konačno sam vidio svoju majku", ispričala je Zdenka
Pogledaj originalni članak

Društvene mreže i novi mediji svijet su pretvorili u jednu malu zajednicu, piše Večernji list BiH. Zahvaljujući njima danas je vrlo lako doći do bilo koje osobe bilo gdje na svijetu.

Godine 1992. oduzeli joj sina

Upravo ova prednost, prvenstveno Facebooka, zaslužna je što su brojna djeca upoznala svoje roditelje, braća pronašla sestre, prijatelji obnovili davno izgubljena prijateljstva… Jedna takva priča je i ona Zdenke Mijalović i njezina sina Miloša, koji je prvi kontakt s njom ostvario nakon 30 godina, i to preko društvenih mreža. Naime, Zdenki je 1992. godine centar za socijalnu skrb oduzeo sina. Mislila je da ga više nikad neće vidjeti, a onda se dogodilo čudo. Zbog okrutne situacije u kojoj se našla odlučila je i napisati knjigu "Osuđena". Zdenka već godinama živi u Francuskoj sa svojih troje djece i suprugom. Miloš, sin kojeg nije vidjela otkad je bio beba, čak 31 godinu, uspio ju je pronaći i kontaktirati preko Facebooka. Naime, ovoj ženi Miloš je oduzet kad je imao svega nekoliko godina, i to zbog nepažnje ostalih članova obitelji. Te godine je počeo rat u Jugoslaviji, a Zdenka je odlučila sa suprugom iz drugog braka otići u Njemačku. Cilj joj je bio stvoriti bolje uvjete života sebi i obitelji, koju je planirala dovesti za nekoliko mjeseci. Međutim, zbog činjenice da nisu imali vize, a u to vrijeme se do njih teško i dolazilo, taj plan je propao. - Nije bilo linija autobusa, aviona, i u tom kratkom razdoblju dogodio se nesretni događaj u Srbiji, kada je Miloš imao dvije godine. Na trenutak je ostao sam kraj otvorenog prozora. Vidio ga je susjed, polako se približio i skinuo dijete s prozora. To je bio alarm za policiju i socijalnu službu. Ni ja ni njegov biološki otac nismo bili tu, a on ga nije ni želio. Oni su ga uzeli i odmah dali na posvajanje. Nitko me nije ni obavijestio, samo su ga oduzeli i dali - ispričala je nedavno za medije Zdenka. Sina nikada nije zaboravila, pokušavala je doći do njega, međutim, posvojitelji su mu promijenili prezime. Iako je maštala o susretu, nada da će joj se sin javiti nakon toliko godina je kopnjela, zbog čega se i odlučila na pisanje knjige kako bi mu kroz nju objasnila što se i kako dogodilo, u nadi da će ju shvatiti. Ipak, na njezin rođendan dogodilo se nešto neočekivano. - Srednji sin mi je na društvenim mrežama čestitao rođendan, da bi mi nakon nekog vremena stigla poruka "Konačno sam vidio svoju majku". Miloš je već znao moje ime, ali nije znao gdje sam. Našao me je jer je njegova daljnja rođakinja po biološkom ocu došla do njega i dala mu informacije o meni. On me je tražio i vjerojatno pronašao i profil mog sina - i tako je nastala konverzacija porukama - prepričala je prvi kontakt sa sinom. Najprije nije vjerovala što se događa, a nakon prvotnog šoka uslijedila je navala emocija. Miloš joj je odmah rekao da se ne ljuti na nju zbog tužne situacije u kojoj su se našli. Napisao joj je da prestane osuđivati sebe, da ju on ne osuđuje, da shvaća kako je bila nemoćna, da svi mi griješimo te da će sve biti u redu. Knjiga koju je napisala došla je do njega i pročitao ju je u jednom danu, a nakon toga je u televizijskoj emisiji "Novo jutro" uslijedio susret majke i sina. - Mama, nisi ti ni za što kriva, smiri se - rekao je Miloš pokušavajući umiriti Zdenku koju su preplavile emocije. Inače, Zdenka i Miloš nisu jedini primjer gdje se nakon godina pokidanih veza ponovno okupila obitelj. Facebook grupa "Pokidane veze - tražite školske prijatelje ili druge osobe", njezini članovi i administratori zaslužni su za brojne ponovne susrete, upoznavanje braće i sestara, djece s roditeljima. Zahvaljujući ovoj grupi nedavno su se okupili i upoznali braća i sestre Iva, Andrej i Marijana. Ova grupa odnosno njezin član Hanas Kovačević tijekom deset godina spojila je 3000 osoba. Najbrojniji slučajevi su mu, kaže, djeca koja su dana na posvajanje ili odrasla u domu za nezbrinutu djecu, a sada traže svoje biološke roditelje. - Kada dođu u određene godine, kad dobiju svoju djecu, nešto ih ponuka da pronađu svoju biološku obitelj. Većina mi kaže da se na to odluči nakon što dobije dijete - rekao je Hanas i dodao: "Među najdražim slučajevima bio mi je onaj kada sam nakon 70 godina spojio oca i sina. Otac ima 96 godina, a sin 70 i nikada se nisu vidjeli." Također, tu je i priča Mirka Medića koji je živio u Sarajevu, tijekom ratnih događanja njegova supruga i kći su izišle iz Sarajeva, a on je ostao u gradu i bio ranjen. Prebačen je na liječenje izvan BiH 1994. godine i poslije završio u Australiji. Mirko je tražio kćer, ali mu je rečeno da je poginula. Njoj je rečeno da je Mirko poginuo u Sarajevu.

Pomoć prijatelja

- Uz pomoć moga prijatelja Zorana Zeljkovića iz Novog Sada uspjeli smo pronaći Mirkovu kćer u Loznici - kazao je ranije Hanas. Jako emotivno je bilo i spajanje Alise Pezo iz Sarajeva i Mirjane Hatežić iz Rijeke. Njih dvije su sestre po ocu. Alisa je znala da ima sestru u Rijeci, ali imala je ime koje je dobila po rođenju. - Uspjeli smo naći Alisinu sestru Mirjanu u Rijeci, a njih dvije i brat sastali su se u Sarajevu kod Alise, gdje je Mirjana prvi put upoznala svoga oca. Nažalost, nakon 2-3 mjeseca od susreta njihov otac je preminuo, ali se one konstantno posjećuju. Žena po imenu Jadranka 1980. godine kao maloljetna rodila je djevojčicu u sarajevskoj bolnici. Nije znala točan datum, ali rekla je da je to bilo pred Novu godinu te da su njezini roditelji odmah dali djevojčicu na posvajanje. Hanas je uspio naći informaciju da je djevojčica rođena 24. prosinca 1980. te da ju je posvojio jedan liječnik podrijetlom Albanac. - Djevojka se zove Sanja te sam našao njezin profil i poslao ga Jadranki. Nevjerojatna je njihova sličnost. One su se prvo čule preko Facebooka, a zatim i vidjele u Sarajevu. Jadranka je, inače, poslije poroda 1981. godine odmah otišla za Njemačku, gdje se i udala - kazao je ranije Hanas, navodeći jedan od primjera spajanja. Dijana iz Tomislavgrada tražila je sestru za koju nije znala je li uopće rođena jer je njezina majka napustila oca te je nakon nekoliko mjeseci došla u svoj rodni kraj zbog rastave braka i bila je pred porodom. Njezina sestra Daria Maybery pronađena je u Americi i u kontaktu su. Preko spomenute grupe na Facebooku biološkog oca pronašla je i Sandra iz Zavidovića.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.