Kultni Caffe SOS u Sarajevu vlasnika Mustafe Šošića mjesto je na kojem se već godinama miješaju generacije. Prije svega, zbog činjenice da je ovaj kafić otvoren 1981. i da od tada ima svoje stalne goste koji su tu "barem tri puta dnevno", ovo mjesto je specifično i po biografiji vlasnika: otvoreno je nakon što je Šošić sedam i pol godina proveo na prekooceanskom brodu pa potom otvorio kafić koji je uspomena na njegov prethodni posao, piše Večernji list. No, da u Sarajevu ima još zaljubljenika u more i brodove, svjedoči ogromni brod koji je u svom dvorištu izgradio Sarajlija Sead Deljkić. Iako je cijeli život proveo daleko od mora, njegov mornarski san nisu prekinuli sarajevske magle i snjegovi.
Pomoć obitelji i susjeda
Dapače, Deljkić je u svom dvorištu u starom dijelu grada prije pet godina započeo projekt koji je 'ležao' u njegovoj glavi nekoliko desetljećima. Danas ponosni bivši proizvođač štapića za pregledanje grla u svom dvorištu gleda u, složit će se mnogi, nesvakidašnji prizor za bosanske zemljopisne uvjete - novu jedrilicu napravljenu prema planu nizozemske kompanije Van de Stadt.
- Prije pet godina sam kupio projekt i šetao vrtom uz prisustvo susjeda i supruge rekavši da ću izgraditi brod i evo ga. Plan da napravim brod imao sam još prije rata. Tada sam i počeo graditi jedan, ali to je uništeno. Tada sam digao ruke - počeo je rat, ostao sam bez posla, a poslije je najveći problem bio gdje ga praviti, govori Deljkić kojem se želja za realizacijom zacrtanog sna vratila kada je shvatio da svoje dvorište bez problema može pretvoriti u brodogradilište.
- Slučajno sam upoznao jednog čovjeka koji mi je rekao da ću uz pomoć krana brod lako spustiti iz svoga dvorišta na cestu, ispričao je sarajevski mornar dodavši da su svi mislili kako samo mašta. On ih nije puno uvjeravao jer je oduvijek gajio ljubav prema nautici, moru, rijekama i jezerima. Ipak, takva ljubav košta i da bi pravio brod, Seadu je bio potreban novac. - Do novca sam došao rastavljanjem svojih starih strojeva i starog Volva. Taj otpad sam prodao, kupio projekt i materijal. Brod je zapravo napravljen od stvari koje meni više nisu trebale.
Strpljenje i volja
Materijal sam kupovao pomalo i isto tako ugrađivao, kaže Sead i ističe da je brod pravio u zavisnosti od financijskih sredstava i vremenskih uvjeta jer je plovilo građeno pod vedrim nebom. Brod koji nosi ime njegove unuke i zove se Mia, Sarajlija je napravio potpuno sam, a stvari koje je morao kupiti su uređaji poput hladnjaka, agregata i instrumenata. Ovih dana brod čeka prvo porinuće, a to bi se trebalo dogoditi na Jablaničkom jezeru gdje će brod ostati preko jeseni i zime. Tamo će se montirati i njegov jarbol visok sedam metara. Ako sve bude teklo po planu, iduće godine ide put Neuma. Najveća Seadova želja je oploviti Balkan. - Moj plan i konačan cilj je, ako bude zdravlja i raspoloženja, jedrilicom oploviti Balkan. Polazna točka tog puta bila bi luka Brčko.
Tu bih se ukrcao na Savi, zatim bih krenuo prema Beogradu na Dunav, iz Dunava u Istanbul, pa krug oko Grčke, Albanije i na kraju bih putovanje završio u Neumu, objašnjava Sead koji bi bez podrške obitelji i susjeda teško okončao svoj projekt. - Nisam mogao bez njih, priznaje on.
- Bilo je ovdje brušenja i prašine. Radio sam tako da prvo pogledam je li je netko okačio rublje, priznaje šaljivo Sead. Kažu da čovjek ima dvije radosti, jednu kada kupi brod, a drugu kada ga proda. Ja sam ih imao više - prva je kada sam kupio projekt, pa onda velika radost kada sam ga završio iz ničega i sve apsolutno sam. Sada će biti radost kada ga odvezemo na Jablaničko jezero pa će biti radost kada odemo na more, ispričao je Deljkić.
Kao čovjek koji se uvjerio da je sve moguće, Sead gaji poseban pogled na život i strpljenje što je spreman proslijediti novim generacijama. - Meni je rat poremetio prvobitne planove i zato kažem mlađem svijetu da pokuša nešto slično ako ima prostora i novca. Ovo se ne radi odjednom, a hodajući ulicom, na pamet ti može pasti dobra ideja, kaže sarajevski mornar.