O bolesti raka dojke, tihom ubojici žena, u Posavini se, kao uostalom i na drugim prostorima, oduvijek pričalo tiho sve dok glasno o svojim tegobama nisu progovorile žene Orašja, a onda su im pridružile i žene iz ostalih dviju općina PŽ-a Domaljevac-Šamac i Odžak. Glasno su zajednički progovorile kroz Udrugu "Narcisa", piše Večernji list BiH.
Put do ozdravljenja
U taj put prema javnosti povela ih je dugogodišnja predsjednica udruge Valentina Halilović koja je i sama prošla borbu s teškom bolešću. - Obamreš od šoka pojave male kvržice na dojki jer ti promijeni i preokrene život naglavačke. U sekundi uništi sva nadanja i očekivanja, sve životne ciljeve i samo ih usmjeri prema jednom – ozdravljenju, što sam, srećom, uspjela - kaže nam Valentina. Narcise PŽ-a progovorile su glasno o svojim problemima još prije 14 godina., a danas ih je u udruzi oko 100. Oranizirale su prvu humanitarnu šetnju kroz Orašje "Hod za Narcise" s Radiopostajom Orašje u cilju prikupljanja sredstava za besplatan prijevoz pacijentica na liječenje u druge bolnice izvan županije. Šetnicom grada krenulo je oko 100 žena, a nisu izostali ni muškarci. Najhumaniji su i ovog puta bili motoristi Motokluba Posavac, uz izdašan financijski prilog. Ana Kopić, aktualna predsjednica Udruge "Narcisa", zahvalila je svim sudionicima prve humanitarne šetnje. Ni dopredsjednice udruge Radmila Ivanović i Mirjana Božić nisu skrivale zadovoljstvo. - Okupile smo se u humanoj nakani kako bismo dale potporu ženama koje idu na terapije pa mi je drago što u tome sudjeluju i mediji - poručila je Mira Živković, novinarka Radija Orašje, a Emsija Mehmedalić kazala je svima veliko hvala. Sudionici su donirali 10 KM kotizacije za humanitarnu šetnju. Pokrovitelji su bili Grad Orašje i općine Domaljevac-Šamac i Odžak. - U ovoj našoj borbi nismo same jer uvijek je tu Posavska županija kada nam treba pomoći, a povremeno pomažu i općine. No potreban je dodatni napor za pomoć ženama upućenim na kemoterapiju. Pomaže nam se kroz besplatne nalaze i preglede, ali veliki je problem putovanje do nama najbližeg onkološkog odjela u UKC-u Tuzla, udaljenog 70 km. Apliciranje na projekte pokušavamo pomoći bar dijelom troškova prijevoza, ali to je nedostatno.
Mjesečno 3-4 odlaska
Žena koja ide mjesečno na terapiju mora obaviti nalaze pa ako nisu uredni, vrate je. To su barem 3-4 odlaska mjesečno do Tuzle. Kako će to žena financirati ako ne radi, ako je u mirovini? I obitelji s prosječnim primanjima to je danas teško. Bolest je i teška i skupa - kaže Valentina. Organizirani prijevoz možda bi pomogao.