Život u mostarskom naselju Rudnik poprilično je nesiguran zbog nekadašnjeg rudnika mrkog ugljena čije jame nikada nisu propisno sanirane, navodi BHT u prilogu emisije "Crta" posvećenom nesigurnosti mostarskog naselja. Osim urušavanja, građanima prijeti opasnost od izgaranja ugljena, kao i poplava jer su vodovodne cijevi zatrpane uslijed dugogodišnjeg urušavanja tla u jamama. Problem je, tvrde na BHT-u, što je iznad rudnika niklo veliko naselje u kojem je veliki broj objekata izgrađen nelegalno.
Smirivanje tla
Kako stvar nije bezazlena, navodi BHT, govore i slijeganja tla iznad jama. "Izgradnjom prvih objekata ovdje je došlo do njihovih pojedinih oštećenja pa su ti objekti početkom 60-ih godina morali biti iseljeni. Na starim objektima nalazi se veliki broj oštećenja zbog slijeganja tla u 70-im godinama", kazao je profesor Mladen Glibić s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru navodeći zgradu stare rudarske uprave kao primjer za to. Prema njegovim riječima, smirivanje tla iznad rudnika trebalo je trajati 20-ak godina, ali to u Mostaru nije slučaj.
"Prva slijeganja su bila 70-ih iznad jame koja je bila prestala s radom duže od 40 godina", kazao je profesor. Glibić navodi kako se nada da se vodilo računa da urbanističke suglasnosti, koje se sada izdaju, daju preporuke na osnovi nekih rudarskih ekspertiza. "Sve drugo bi bilo jako opasno", kazao je Glibić. Profesor ističe kako bi se jame u rudniku trebale zamuljivati.
"Prema onome što sam vidio u toj ekspertizi, zamuljivanje nije baš obavljeno kako treba. Razlog je vjerojatno što su to skuplji procesi pa se nisu isplatili i djelomično su urađeni", rekao je Glibić. Analizama je, navodi BHT, zaključeno kako je na ovom području dopušteno graditi objekte s najviše pet katova, ali da investitori ova pravila ne poštuju.
Izgaranje ugljena
"Tri osnovna problema prijete naselju. Jedan je zagađenje zraka zbog izgaranja ugljena ispod zemlje. Drugi je takozvana vodna situacija na ovom prostoru i treći problem je što on nije saniran. Mi jesmo sanirali kop, ali ostali dio rudnika nitko nikada nije završio", ističe Andrija Škobić, bivši projekt-menadžer sanacije kopa Vihovići. Naglašava i problem kanalizacije.
"Mnogi investitori su zbog smanjenja troškova okretali te svoje cijevi tamo gdje ne treba. No, taj problem treba obraditi stručna ekipa. Ali sigurno je jedno, a to je da prostor rudnika nije nakon završetka eksploatacije saniran i nije doveden u prvobitno stanje", rekao je Škobić. Osim slijeganja ili urušavanja, problem mještanima je i izgaranje ugljena. Mostarski ugljen pun je sumpora i brzo se zapali, a ako nađe put do površine, postaje, kako ga nazivaju, "tihi ubojica". Škobić kaže kako se 16 mjeseci gasilo vodom, a da je bila dopuštena ugljena prašina iz Kaknja i da se usipala u pukotine kroz 149 bušotina.
"Metoda, koja se tada primjenjivala za eksploataciju ugljena, tzv. mostarska metoda, donosila je velike gubitke ugljena. Kad ugljen dođe u kontakt sa zrakom postoji opasnost da se ponovno aktivira, odnosno da se pojave otrovni i zagušljivi plinovi u prostorima tih zgrada. Drugi dio problema je u tome što je eksploatacija na tom području relativno plitka i iz bilo kojeg razloga, ako su dolje neizolirani, nesanirani i otkopani prostori, može doći do prolamanja visoke krovine, što će ugroziti živote i objekte", kazao je Esad Hadžić s Rudarskog instituta u Tuzli.
Kao rješenje navodi projekt u kojem bi se pregledalo stanje eksploatacije i istražila mogućnost izolacije kako bi se na tom području mogla izvoditi gradnja, ali nikako visokih i teških objekata. Marinko Romić kaže kako je radeći kao inženjer na telekomunikacijama davno saznao da postoji velika provalija ispod Mostara koja bi mogla biti prijetnja.