U sklopu Mostarskoga proljeća 2022. - XXIV. dana Matice hrvatske Mostar u srijedu, 11. svibnja s početkom u 19 sati u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače – Galeriji kraljice Katarine bit će predstavljena monografija o don Luki Brkoviću, svećeniku Vrhbosanske nadbiskupije, U službi Bogu i čovjeku.
Monografija, inače, prikazuje životni put don Luke Brkovića od rodnog Rostova, njegova obrazovanja u Đakovu, Sarajevu i Zagrebu te svećenićkog služenja od 1967. do 2017. godine - u Tuzli, Sarajevu, Rankovićima, Solakovoj Kuli, Čajdrašu te ponovno u Sarajevu.
– Ovu monografiju vidim i kao divnu prigodu da onaj o kome je u monografiji riječ, ali i sami autori i svi koji će listati ovu knjigu budu izazvani i potaknuti na duboku zahvalnost Bogu za sve ono lijepo ostvareno u vremenu na ovim prostorima u jednom ljudskom životu. Ipak, ni izdaleka se sve ne može pretočiti u pisanu riječ – napisao je, između ostaloga, u predgovoru monografije kardinal
Vinko Puljić, danas nadbiskup vrhbosanski u miru. Knjiga U službi Bogu i čovjeku izišla je u izdanju HKD-a Napredak 2021. godine, a priredili su je počasni predsjednik HKD-a Napredak prof. dr. Franjo Topić i Ljubomir Lukić. Tekstove u monografiji pisala su 24 autora, među kojima su svećenici, sveučilišni profesori, novinari, književnici, kulturni djelatnici, odvjetnici, ekonomisti, političari, a djelo je obogaćeno i brojnim fotografijama.
Predgovor Vinka kardinala Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog (U službi Bogu i čovjeku,
2021.) Priređivači monografije o svećeniku Luki Brkoviću zamolili su me da napišem nekoliko uvodnih riječi pa to rado i činim. Svećenika Luku poznajem još iz studenskih, odnosno bogoslovskih dana. U teškim ratnim vremenima padale su oko nas iste granate i živjeli smo brojne iste ili slične nedaće. I sada živimo u dvjema institucijama koje se nalaze jedna pokraj druge. Zato me istinski raduje da su mu, nakon njegova dugogodišnjeg svećeničkog djelovanja i životnog puta okrunjena proslavom Zlatne mise, njegovi prijatelji priredili monografiju i u prigodnoj knjizi prikupili brojne svijetle zrake njegova životnog ostvarenja i tako ih oteli od zaborava. Na um mi padaju stihovi svećenika pjesnika Izidora Poljaka. "Kuda koracam, hoću da bacam snopove złatne svjetlosti" (Planite b'jeli ognjevi duše!). Upravo to je uloga ove monografije: prikupiti brojne "snopove zlatne svjetlosti"; svećeničkog i ljudskog ostvarenja u životu svećenika Luke. Ovu monografiju vidim i kao divnu prigodu da onaj o kome je u monografiji riječ, ali i sami autori i svi
koji će listati ovu knjigu budu izazvani i potaknuti na duboku zahvalnost Bogu za sve ono lijepo ostvareno u vremenu na ovim prostorima u jednom ljudskom životu. Ipak, ni izdaleka se sve ne može pretočiti u pisanu riječ. Mnogo toga ostaje znano samo Božjem promislu, a puno toga pohranjeno je jedino u ljudskom srcu koje je sve to proživljavalo. Dio svega toga je zapamćen i sada pretočen u knjigu ponuđenu sadašnjim i budućim pokoljenjima...
Molim Boga da sve ono što je dobro ostvareno po životu i u životu svećenika Luke Dobri Pastir nagradi obilatim blagoslovom i u ovom životu i u vječnosti. Zahvaljujem priredivačima i svima koji su dali svoj udio u nastanku ove monografije. Svim čitateljima želim da im ova knjiga bude nadahnuće na putu dobra i da bez pridržaja, u skladu s Poljakovim stihovima, kuda god koracaju, bacaju snopove zlatne svjetlosti! Životopis autora
Luka Brković, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rođen je 14. veljače 1940. u mjestu Rostovo, općina Novi Travnik, kao jedno od desetero djece u obitelji Ive i Ruže, rođ. Marinčić. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, Busovači i Bugojnu nakon čega se upisuje u Isusovačku klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Tijekom treće godine gimnazije Luka je pozvan na služenje obveznog vojnog roka. Isprva je bio uvojačen među pješadiju, dok nije, zbog nedostatka vozača, poslan polagati vozački ispit za vojnog vozača. Nakon obuke uspješno je pred civilnom komisijom 1962. položio vozački ispit za upravljanje kamionom s prikolicom. Iz navedenog razloga u vojsci je proveo ukupno 25 mjeseci.
Po povratku iz vojske upisuje viši filozofsko-teološki studij u Đakovu. Nakon završenog studija u Strossmayerovu gradu zaređen je za svećenika 29. lipnja 1967. te iste godine, 20. srpnja, u rodnoj župi Rostovo slavi Mladu misu na kojoj se okupilo mnoštvo rodbine i prijatelja. Godinu dana nakon ređenja pastoralno je djelovao u župi Osijek - Retfala. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1982. diplomirao je filozofsko-teološki studij i upisao poslijediplomski. Prva služba u
Vrhbosanskoj nadbiskupiji povjerena mu je 1968. u župi Morančani kraj Tuzle gdje je djelovao kao župni vikar. Budući da je u Morančanima ostao bez putovnice na pet godina, nije mogao poći u Bruxelles gdje je trebao voditi brigu za dušobrižništvo hrvatskih radnika u Belgiji i Nizozemskoj, kako je to ondašnja Biskupska konferencija Jugoslavije odredila.
Nakon župe Morančani preuzeo je 1970. službu župnog vikara u župi Sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu. Tu je ostao dvije godine nakon čega ga je biskup pozvao da bude ekonom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu koje je trebalo obnavljati.
Budući da mu je bilo onemogućeno poći u Rim na poslijediplomski studij, upisao je 1972. studij sociologije i filozofije na Filozofskom fakultetu sarajevskog Sveučilišta, pri čemu mu je pomogao uvaženi profesor Esad Ćimić. Navedeni studij pohadao je do 1977. Od 1982. do 1986. studira i na kraju magistrira psihologiju i pedagogiju po multidiscipliniranom programu UNESCO-a Humanizacija među spolovima i odgovorno roditeljstvo.
Nakon angažmana u Vrhbosanskoj bogosloviji 1978. odlazi na službu župnog vikara u Rankoviće, a zatim u Solakovu Kulu kraj Konjica. Tamo je otkrio sedamnaest stoljeća staru baziliku i napravio filijalnu crkvu koju su ljudi generacijama željeli. Godine 1986. preuzima vođenje župe u Čajdrašu kraj Zenice. Tijekom 1990. zahvaljujući vlč. Luki, obnavlja se rad HKD-a Napredak u Zenici, te mu se u posjed vraća Hrvatski dom. Nakon aktivna dušobrižničkog djelovanja u zeničkom kraju 1991.vraća se u Sarajevo gdje je imenovan župnikom u župi Sv. Josipa na Marijin Dvoru i tu ostaje do 2017. Tijekom 26 godina djelovanja vlč. Luka puno je toga učinio za ovu župu. Tijekom Domovinskog rata, a i kasnije, uspješno se nosio sa svim nevoljama pomažući sugrađanima bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Katehezama je pripravljao i krstio više od pet stotina odraslih osoba, najčešće rođenih u mješovitim
brakovima. U crkvi sv. Josipa organizirao je brojne glazbene koncerte i druge kulturne događaje.
Po svršetku Domovinskog rata aktivno radi na obnovi crkve sv. Josipa te pomaže pri smještaju i upisu studenata na razne fakultete. Sudionik je brojnih kulturnih događanja diljem Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Austrije, Njemačke, Švedske i drugih europskih zemalja. Bio je član Etičkog komiteta u Općoj bolnici "Abdulah Nakaš"od 2012. do 2015.
Dobitnik je Priznanja Općine Centar za izniman doprinos razvoju općine Centar, grada Sarajeva te Bosne i Hercegovine. Dobitnik je zahvalnice HKD-a Napredak za obnovu podružnice u Zenici. Dana 20. srpnja 2017. proslavio je Zlatnu misu u Rostovu. Pod misom je propovijedao biskup dr. mons. Pero Sudar u nazočnosti mnogobrojna puka. Od 2019. član je Paneuropske unije. Služi se latinskim, njemačkim i talijanskim jezikom.
Dana 13. kolovoza 2017. proslavio je više od 25 godina služenja na Marijin Dvoru i Zlatnu te oproštajnu misu u sarajevskoj crkvi Sv. Josipa. Pod svečanom misom propovijedao je dr. mons. Franjo Topić uz koncelebraciju nekoliko svećenika i sudjelovanje velika mnoštva sarajevskih katolika i drugih osoba. Krajem kolovoza vlč. Luka preseljava u Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije, gdje i danas živi i djeluje.