U našim primorskim krajevima za vrelih ljetnih mjeseci zamre sav pjev i zvukovi u prirodi. Ptice umuknu, čak i svadljivi domaći vrapci prestanu čavrljati. Čuje se samo zagušljiva glazba cvrčaka. Čovjekov glas je stišan, usporen i s malo riječi nastoji sugovorniku priopćiti željenu misao. Na čvoru crne smrče pjeva li, pjeva Nazorov cvrčak. U krošnjama crnike, četinara i drugih biljaka po uvalama, plažama i stranama uz more odjekuje zvonka glazba mnogobrojnih korova raspjevanih cikada. Zvone bubnjići u ušima, lije oganj s neba i kao da će neka nevidljiva buktinja zapaliti sav krajolik pa će ljudi morati tražiti spas u zagrljaju mora. Mirisi lavande i vrijesa miješaju se s mirisima joda.
U sparnoj mirisnoj kupelji ljudi izgledaju pijano. I kada se sunce spušta zapadu ova glazba ne gubi ništa na intenzitetu. Tek s gustim mrakom popuste glazbene strune, note ispremještaju svoja mjesta u glosariju prirode i pojave se neke druge melodije i svirke. Taj zamamni i zagonetni pjev ne znaš odakle točno dolazi. Kao da priziva neka pradavna vremena iz ljudske povijesti. Sirenski zov opominje te da moraš biti krajnje oprezan i obazriv. Slutiš kako zmije pjevaju u tvome zavičaju.
Lukavo (po mraku), lijepo, a zavodljivo. Prirodu razdvojenu na dva svijeta, svjetla i tame, tako upotpunjuje čudesan pjev. Kada otrovnicu vidiš po danju, približiš joj se, a onda je udaraj kakvom duljom šibom dok se posve ne zgrči. Tada joj satri ili probodi glavu. Nemoj nikada kamenjem ubijati zmiju, možeš je samo raniti, a onda je njezin ugriz najopasniji.
Uloga zmije
Proživljavao sam mnogobrojne zgode sa zmijama. Kada bih skupljao ljekovito bilje po brdima, ubio bih i po tri poskoka. Našavši se u nevolji, poskok grčevito pokušava pobjeći u zemlju tražeći bilo kakav otvor. Jednom sam u uskom brdskom klancu ugledao poskoka koji se smotao u krug i glavu uzdigao prema gore. Tim putom su vrlo često prolazili pastiri goneći stada na ispašu. Trebao sam ubiti zmiju, ali kako? Odmjerio sam gdje mu je glava i skočio svom težinom na cilj. Borba je trajala nekoliko minuta i odnio sam pobjedu. U kasnu jesen jednom sam ugledao poskoka u grmu na kraju jedne smrekove grane. Zmije se ujesen penju na drveće i čekaju svoju žrtvu. Ne silaze dok ne ulove bar mušicu ili komarca. Mene je zanimalo nešto drugo. To je vrlo ranjiv gmaz i najmanja ozljeda može dovesti do smrti jer je ''šećeraš''. Pa kako ga onda smrekove bodlje nisu izbole? Moj jedini odgovor je – penjući se na granu poskok je klizio niz smrekove bodlje. To je najlogičniji odgovor. U početku života Bog je stvorio zmiju kao najlukaviju od sve zvjeradi na zemlji. A znamo i onu Isusovu: "Budite, dakle, mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi." Viđao sam i zmije s dvije glave. Nije to bio slučaj da je zmija gutala drugu zmiju kako je opisano u literaturi. Čitao sam kako je kravosas, kraušac (Elaphe quatuorlineato), dobio ime po tome što siše mlijeko iz kravljeg vimena, ali da to uopće nije istina. To demantiram. U mome ranom djetinjstvu imali smo kravu po imenu Rumenka. Bila je naša hraniteljica. Jutrom bismo kravu zatvarali u jednu udolinu, Valu, gdje je bilo puno trave i grmlja.
Krava bi se uvečer vraćala u tor, ali nije imala mlijeka. Moj otac je zato odlazio u brdo i pratio što se to događa s našom Rumenkom. Onda je ugledao kako stoji kraj jednoga ponora kao kip, a čuo je neki glas kao glasanje teleta. Iz ponora se pojavio kravosas, uspeo se uz kravlju nogu i posisao sve mlijeko iz vimena. Mirno sišao niz nogu i uvukao se u ponor. Za to vrijeme krava nije ni trepnula. Eto kakvih nam sve predstava priroda priređuje. Proučavao sam glasanje zmija.
Opet, ne što piše u literaturi, nego što svjedoči majka priroda. U ranu večer, kada je bilo vidljivo, slušam otegnutu melodiju zmije na jednom omanjem kamenom visu. U podnožju sam se skrio za jedan providan grm. Promatram igrokaz dvaju velikih glumaca na otvorenoj sceni. Radnja je vrlo napeta i uzbudljiva. Ako bilo koji glumac pogriješi, može izgubiti život. Podsjeća me ovo na rimske arene i borbu gladijatora. Najprije poskok pomoli glavu iz jedne kamene pukotine i pjeva. Sokol iz daljine motri prizor, a onda brzinom taneta sjuri se tik razine zmijine glave, ali ne uspijeva je ubiti. Zmija je bila brža i uzmiče glavu u kameni procjep. Sokol je, inače, najbrža životinja na svijetu. U letu može postići brzinu gotovo 400 km/h. Ako sokol udari glavom o kamen, mrtav je. Ako zmija ne uvuče glavu u procjep navrijeme, mrtva je. Igra je trajala koji sat vremena i rezultat je bio bez osvojenih bodova. Slijedi najuzbudljiviji dio priče gdje je poskok trebao odnijeti pobjedu nad pticom. Na sjevernoj strani Gradačkog polja nalazi se jedna velika vrtača oko koje je kamena međa. Vlasnik tu uzgaja lozu, razne voćke, sadi povrće i sije žitarice. Uz među, na sjevernoj strani, razrasla se dunja koja svake godine donosi obilan rod. Šećem u prirodi i privučen opojnim mirisom zrelih dunja približavam se stablu. Na vrhu međe ugledam poskoka koji izvija glavu uvis i prati let jedne ptice. Ptica leti u spiralnim krugovima, uporno neprirodno cvrkuće i u letu se sve više približava otrovnici. Hipnotizirana ptica opasno je blizu smrtnog neprijatelja. U posljednjem trenutku sam spasio pticu. Zmija preplašena pobježe.
Duhovno iscjeljenje
Iz podsvijesti mi na um dođe grijeh prvih ljudi, Adama i Eve. Zmija Evi sugerira da jede zabranjeno voće, tada će ona i Adam biti kao bogovi koji razlučuju što je dobro, a što zlo. Sotona u liku zmije uvodi cijelu obitelj u grijeh koji se onda prenosi na njihovu djecu i sav ljudski rod. Od tada je zmija (sotona) prokleta za sve vjekove. Zmijsko bogatstvo hercegovačkih krajeva najbolje je opisao Anđelko Vuletić u književnom djelu ''Zmije odlaze s onu stranu svijeta''. Možda bi za današnje prilike više odgovarao naslov s jednom preinakom – ''Zmije dolaze s one strane svijeta''. I što sve može napraviti njihov ''vijugavi strah''? U početku ljudskog roda zmija je prvu obitelj i sav ljudski rod uvela u iskonski grijeh. Na početku Novog saveza rađa se Žena koja će golom petom satirati oholu glavu zmije. U posljednjim vremenima zmija će očitovati svoju demonsku ćud pod imenom – stara Zmija, veliki Zmaj, Đavao i Zavodnik svijeta. Zmija pjeva kao ptica. Pjevaju zmije, pjevaju, kao ptice i u našoj ostarjeloj, razbaštinjenoj i sve više dekristijaniziranoj Europi, ali ufajmo se da će doći vremena njezina duhovnog iscjeljenja i onda će uslijediti materijalna i ina blagostanja. •