Znanstvenici su, genetski gledano, došli do same srži mrkve, jedne od naraširenijih namirnica u svijetu.
Američki stručnjaci sekvencionirali su genom mrkve i identifikacirali gene odgovorne za njezino bogatstvo vitaminom A, ljudima važnog za vid.
Sekvencioniranje genoma trebalo bi omogućiti napredak u uzgoju mrkve i jačanje njezine otpornosti na bolesti, nametnike i sušu.
Vitamin A u mrkvama dolazi iz njezina narančastog pigmenta, karotenoida. Osim što pospješuje vid, vitamin A važan je za imunosni sustav, komunikaciju stanica i zdravu kožu.
Znanstvenici su sekvencionirali genom Nanteske mrkve, svijetlonarančaste varijante tog povrća, nazvanog po zapadnome francuskom gradu. Genom mrkve sadrži 32 tisuće gena, što je više od ljudskog.
"Mrkve su interesantne za rad jer su raznolike. Poznate su svima, ali kao u slučaju mnogih drugih poznatih stvari, ljudi često ne znaju što se krije u pozadini", rekao je genetičar i profesor hortikulture na Sveučilištu Wisconsin Phil Simon koji je vodio istraživanje i objavio rezultate u časopisu Nature Genetics.
Potrošnja mrkve u svijetu učetverostručila se od 1976. Danas je među prvih deset vrsta povrća po uzgoju u svijetu. U posljednja četiri desetljeća mrkve se uzgajaju tako da budu "narančastije" i hranjivije.
Najstariji zabilježeni podaci o uzgoju mrkve stari su 1100 godina i potječu iz Afganistana. Međutim, to su bile žute i ljubičaste mrkve. Slike iz 16. stoljeća iz Njemačke i Španjolske daju prve nedvojbene dokaze o narančastim mrkvama.
Znanje o genomu mrkve može dovesti i do unapređenja uzgoja sličnog povrća poput pastrnjaka, manioke, celera, peršina, korijandera, kopra, komorača, kumina.
Divlji mrkvini preci bili su bijele boje, kažu znanstvenici. Danas se masovno uzgajaju narančaste, ali na Bliskom istoku i u južnoj Aziji još ima i onih žutih i ljubičastih . U srednjoj Aziji, pak, možete naići na crvene mrkve.