Župa Sivša proslavila je svog nebeskog zaštitnika sv. Antu Padovanskog u subotu svetom misom u 11 sati. Euharistijskom slavlju predsjedao je fra Emanuel Josić, meštar, ekonom, veliki glazbenik i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu u suslavlju sa 9 svećenika i redovnika, u nazočnosti oko 500 vjernika koji su poštivali, koliko toliko, još mjere socijalne distance. Dobro je spomenuti da je fra Emauel nedavno u Moskvi dobio prvu nagradu za solo pjevanje u velikoj konkurenciji.
Pjevanjem euharistijsko slavlje uzveličao je župski zbor na čelu s voditeljicom Anom Petrović. Župnik domaćin fra Ivica Vidak, uzor župnik, sve je na početku mise pozdravio u prvom redu: svećenike, redovnike i hodočasnike koji zavjet čine sv. Anti na svoje različite nakane i odluke. Vrijeme je bilo lijep, sunčano samo prilično vjetrovito.
Fra Emanuel u propovijedi je naglasio da je Bog s Antunom imao svoje planove. Čovjek bi se suprotstavio ljudskim planovima, jer ih često ne razumije, ali kad su Božji planovi oni su ispravni i propovjednik je nastavio: „I doista, ništa ne može čovjeka toliko duboko zaboljeti kao kad u svojoj nevolji doživi da su drugi, osobito oni koji su mu bliski, ravnodušni i bezosjećajni na njegovu nevolju. Čovjek mora biti zainteresiran za drugoga, mora biti u relaciji s drugima, mora se uvijek kretati između Ja i Ti.
Ja bez Ti, to nije osoba, to nije čovjek. „Ljudskost je sučovječnost. Što nije sučovječnost, to je nečovječnost“, kaže njemački teolog Karl Barth. Danas slavimo blagdan i oživljavamo uspomenu na jednoga čovjeka koji je živio zainteresiran, iskreno i snažno zainteresiran, za sudbinu čovjeka, za mir i sreću svih ljudi, za život na relaciji Ja-Ti: to je sveti Anto Padovanski, patron ove župe.
Ta njegova osobina bila je toliko ukorijenjena u njemu i u njegovu životu, toliko istaknuta da je, evo, ni osam stoljeća nisu mogla izbrisati i gurnuti u zaborav; ona i danas naširoko svojom toplinom i sjajem zrači po svijetu. Naime, sveti Anto je svetac za koga ljudi vjeruju da pomaže prije svega onima koji se nalaze u svakovrsnoj životnoj nevolji: bilo materijalnoj bilo duhovnoj. Časte ga i za pomoć mu se utječu siromašni, odbačeni, ljudi u svakovrsnim potrebama, tako da je Anto postao jednostavno čovjekov pomoćnik u životu i zasigurno jedan od najomiljenijih svetačkih likova u povijesti kršćanstva. Gotovo da na cijelom svijetu nema crkve u kojoj nema slike ili kipa sv. Ante Padovanskoga. One ga prikazuju najčešće kako u jednoj ruci drži Isusa i evanđelje, a u drugoj komad kruha (ili ljiljan koji predstavlja čistoću duše). Sve to Anto nudi ljudima, ali ne odvojeno nego zajedno. Sv. Anto uči ljude kako biti moralni, da ljudi budu altruisti ne sebični.
Danas se čovjek odgaja više za sebe, ne za drugoga, zato je solidarnot apstraktni pojam, nije konkretno saživio u ljudima. Odgajamo djecu da žive sebično, stoga roditelji doživljavaju vrlo ružne scene i događaje od svoje djece, sve stoga jer su ih tako odgojili. Odgajaju ih sebično, egoiste, zato ih se vrlo lako riješavaju šaljući ih u staračke domove. Ljubav odgaja čovjeka, ne novac,
materijalno dobro, zato nema novca za koji se čovjek može uzeti. Što siješ to ćeš požeti dragi roditelji. Stoga nastojmo dobro sjeme ubaciti u našu djecu da možemo dobre plodove ubirati“ završio je propovjednik.
Sv. Antu molimo prvo za sve naše potreba, probleme, poteškoće, boli i poniženja da prinese Isusu uz svoj zagovor. Drugo molimo ga da Isusa slijedimo, u čemu nam je on veliki uzor i primjer, da poput njega proslavimo Boga slijedeći Božji zov. Treće da ne idemo sv. Anti samo kad imamo poteškoće i probleme, nego ćemo ići za sv. Antom. Slijediti njega znači doći do Isusa spasitelja.
U zadnjem ratu 1992.-1995. godine srpske snage su granatirale nekoliko puta župnu crkvu i kuću u Sivši. Oštećena je i filijalna crkva u Omanjskoj. U zadnjem ratu poginulo je 14 civila i 51 branitelj, a u II. svjetskom ratu poginuo je zastrašujuće mnogo 361 osoba. Ova najmanja enklava Hrvata u BiH., obranila se od neprijatelja svojim mudrim potezima. Živjeli su na vagi, ako napadnu srpske snage, otvorit će svoje granice Armiji BiH da se zajednički brane, ako napadne Armija BiH, otvorit će svoje granice srpskim snagama. Župa Sivša nalazi se u sjevernoj Bosni u usorskom kraju. Pripada Usorskom dekanatu. Oko 10-ak km zračno udaljena je od Doboja u smjeru jugozapada. Najbrojnija je župa Usorskog dekanata. Godine 1991. imala je 7850 katolika, a 2001. njih 3594, danas ima oko 1800 vjernika u 700 kuća - obitelji. U župi djeluju franjevci: vrli župnik fra Ivica Vidak i župni vikar fra Darijo Džigumović, te dvije sestre školske sestre franjevked: Lucija i Simplicija obe Budimir. Nadati se je da ovakvo zlo neće više zadesiti ove krajeva niti župu Sivšu. Sv. Anto će svojim zagovorom braniti cijelu Usoru.