Vitina treba vratiti i osnažiti turističku sliku

”Što je svačije, nije ničije”, narodna je izreka koja je slikovito odražavala društvene i vlasničke odnose i odnos pojedinca prema društvenom vlasništvu i imovini prema propalom socijalističkom sustavu. No, ta izreka i danas vrijedi za ostatke socijalističke društvene imovine koja još uvijek nije našla pravog vlasnika, međutim, nažalost vrijedi i za neke javne površine, mjesta i dobra od iznimnog javnog značaja i vrijednosti za građane i društvo u cjelini.

Jedno od tih javnih mjesta i dobara je prekrasni izvor rječice Vrioštice u Vitini, desetak kilometara od Ljubuškog i uz njega park i nekadašnji restoran.

Do rata bilo je to jedno od ugodnih i privlačnih mjesta krševite Hercegovine, u koju se dolazilo da se opusti, odmori i okrijepi duša i tijelo, a danas je otužno mjesto koje svjedoči o nemaru, nebrizi i aljkavosti.

Mjesto za odmor

- Sve je zapušteno, kao da je pala bomba. Ovdje su prije bile tende dok je restoran radio, veliki snijeg zimus ih je srušio, sad se ne može ni doći do vrela Vrioštice. Ljudi koji dolaze sa strane pitaju zašto se to ne čisti, kaže Zdravko Mandić, ugostitelj koji u iznajmljenom prostoru 12 godina drži restoran “Vrelo Vrioštice”. Prijeratni restoran koji je bio u sklopu ljubuškog hotela Bigeste, nakon rata je bio iznajmljen i jedno vrijeme je radio, no već sedam-osam godina je zatvoren. Gostiju je uvijek bilo, znalo se čekati na slobodno mjesto. Stolovi su bili i na trima malim otočićima oko kojih je u uređenim kanalima tiho tekla voda, međutim, sada su kanali zapušteni i neuredni, u njima je trava i šiblje. Bilo je cvijeća, sada se park povremeno pokosi. - Ovdje sam proveo djetinjstvo, Vitina je uvijek bila ladanjsko mjesto gdje se dolazilo i odmaralo, ali prilike su se mijenjale. Uvijek je ovdje bila određena živost, i u vrijeme dok su radile mlinice i dolazili konji s tovarima žita na mljevenje i ljudi se družili, dogovarali poslove i odmarali se.

Druga vremena

Poslije su dolazili autobusi s domaćim i stranim turistima, no danas je Vitina izvan turističkih tura i turističkog kolača, ocjenjuje Milenko Čolak, magistar ekonomije, čija se kuća nalazi uz Vriošticu stotinjak metara od izvora s kojeg se napaja Ljubuški i dvije trećine ljubuških sela. - Velike su razlike ovdje prije rata i sada. Nakada se sve čistilo i održavalo, ljudi su poštivali Vrelo, ja nikad nisam u vodu bacio ni opušak cigarete, bila su neka druga vremena. Bio je zatvoren i promet za vozila, a sada moraš dobro paziti kada ideš pješice da te auto ne udari, kaže Asim Mesihović, učitelj u mirovini, čija se kuća nalazi uz park i kanal s vodom. Objekt “Vrilo” na samom izvoru Vrioštice i prostor koji on zauzima, izuzeti su iz privatizacije hotela Bigeste na zahtjev Općine Ljubuški i sada je u njezinu vlasništvu. Je li rješenje iznajmljivanje, koncesija i kako Vitini, ne samo vratiti nego i poboljšati turističku i estetsku sliku, vrijednost i značaj, na odgovornim javnim djelatnicima je da razmisle i da se za to izbore.