Već tradicionalno se organizira molitvena osmina za kršćansko jedinstvo od 18. do 25. siječnja. U povodu ovogodišnje osmine episkop zahumsko-hercegovački vladika Grigorije održao je propovijed u dubrovačkoj katedrali. Vladika je hrabro izgovorio riječi kritike, ali i s puno srca poticao na toleranciju, praštanje i ljubav. Zbog poruka koje će još dugo odzvanjati Dubrovnikom i regijom, njegovu propovijed donosimo u cijelosti:
Ljubav i praštanje
“Prihvatio sam izuzetan poziv i čast preuzvišenog biskupa, načelnika crkve dubrovačke, da izgovorim pred vama nekoliko riječi o veoma važnoj temi i na važnome mjestu, u katedrali (...). Nijednog trenutka ne zaboravljam koliko je ozbiljan izazov i kakvu odgovornost nosi svaka izgovorena riječ.
Dovoljno je podsjetiti se koliko je stoljeća prošlo, a da kršćani Istoka i Zapada nisu razgovarali blisko i otvoreno, u crkvenoj atmosferi, želeći biti učenici Krista Gospodina, koji nam je dao novu zapovijed - da ljubimo jedan drugoga kao samoga sebe. Dao nam je zapovijed o apsolutnoj i savršenoj ljubavi, tražeći od nas istodobno i minimum i maksimum. Minimum da volimo one koji nas vole, a maksimum da volimo i one koji nas ne vole.
Tako nas je naš Bog i učitelj uzdigao do najvišeg mogućeg zvanja koje čovjek može imati: da budemo ljubljeni učenici, propovjednici Njegova evanđelja. Propovjednik evanđelja trebalo bi biti blagovjesnik novine koju Krist donosi u svijet; propovjednik i ispovjednik blagovijesti o novom etosu, darovanom od Krista; o etosu i načinu života koji praštanjem i ljubavlju poražava zlo, preobražavajući ga u dobro.
Preuzvišeni oče biskupe, starješine, đakoni i vjerni narode ovdje sabrani, mogao bih govoriti dugo, vraćati se u povijest, podsjećajući se mnogih i značajnih stvari. Mogao bih vam pričati i o umjetnosti koja nas
spaja i onome što nas razdvaja, ili čak o budućnosti, ali to bi bilo samo moje viđenje, jer budućnost je u rukama Božjim, sud je u rukama Božjim.
Kršćanska etika - ako bismo je najsažetije htjeli izraziti - etika je praštanja i neosuđivanja. Sa željom da izbjegnem suvišne riječi i sačuvam toplinu susreta, ne nalazim bolju i snažniju riječ od one koja je našla svoje mjesto i u samoj božanskoj liturgiji i u našoj najvažnijoj molitvi - Očenašu, a ta riječ je uvjet za kršćanski život. Ona je početak oslobađanja od grijeha i vratnica pokajanja, ali je još više i od toga - iskorak u vječnu slobodu ljubavi. Ona ima takvu moć da zagrli i onoga koji nas ne voli i da otopi mraz mržnje u onome koji zlo misli. Važna je i zato je treba izgovarati s izuzetnom odgovornošću, imajući u vidu najprije onoga koji je tako izgovarao - Krista. Ona je preduvjet svakog jedinstva, ali znamo da postoje i uvjeti za jedinstvo kršćana. Nikome nije zabranjeno da iskrenim srcem i smirenim duhom izgovori tu riječ, svjestan njene težine i smisla; a ta riječ glasi - oprosti. Treba reći uvijek i iznova: oprosti nam, Bože, grijehe naše. I jednako tako snažno i iskreno - oprostite, braćo i sestre, jer Otac naš oprostit će nama duge naše, kao što i mi oprašatamo dužnicima našim. Večeras, na ovom svetome mjestu, u ovoj prelijepoj katedrali i u ovom čudesnom gradu, imam potrebu, kao kršćanin i episkop izgovoriti ovu kršćansku riječ - oprostite.
Zemlja Gospodnja
Svuda je zemlja Gospodnja, kao što se i mi u ovom trenutku nalazimo na zemlji Jahvinoj. I svako mjesto i grad i kraj zaslužuju i primaju Božji blagoslov. Ali sam duboko uvjeren da je današnji susret važniji zato što se događa u Dubrovniku, u gradu svjetlosti i ljepote, gradu susreta svjetova.
On nije granica između Istoka i Zapada - on je oduvijek bio spona. Iako je preživio mnoge nesreće, nadasve je grad sreće i gostoprimstva, jer on dočekuje i ide u susret drugima.
Utoliko je značajnije današnje naše susretanje u prizivu mira, blagoslova i jedinstva, kojem treba težiti svaka duša žedna živoga Boga. Moramo hitati tom izvoru, kao jelen na izvore voda, da se napojimo vodom živom - Kristom Bogom, jer je to i put i cilj i smisao.
U tome smo, duboko vjerujem, već svi suglasni. Ako netko hita različitim putovima, neka ne povređuje drugoga i, kada stigne i nađe Kruh života, neka se okrijepi i obraduje i neka dijeli radost sa svijetom i svima - radost života. U toj radosti, u ovom domu Božjem, pozdravljam vas mirom Božjim, želeći jedinstvo svih u Kristu.”