Račanov i Budišin Sabor izglasovao je nadležnost Haaga za Bljesak i Oluju, Carla del Ponte ustoličena je za vladara Hrvatske, a dokumente je dobivala šakom i kapom. Kolumnist Večernjeg lista Milan Ivkošić u Tjednoj inventuri analizira tjedan u kojem je dominirala oslobađajuća presuda generalima.
SUB 17. STUDENOG
Premijer Zoran Milanović bio je u pravu kad je na predavanju u Njemačkoj rekao kako je hrvatska država nevjerojatan paradoks i kako njene goleme regionalne i druge suprotnosti nije lako držati na okupu. Pokazala je to i anketa poslije osobađajućih presuda generalima Gotovini i Markaču. Zamislite, čak nevjerojatnih 0,3 posto drži da je ta presuda nepravedna a samo 96 posto smatra je pravednom. Doista, kako jedna tako mala država može izdražiti tu silnu razliku između onih koji su raširenih ruku generale dočekali u Hrvatskoj i onih koji bi radije da su ostali iza brave u Sheveningenu!? Ali pustimo Milanovića, on je ionako nevjerojatno paradoksalna, slučajna i prolazna politička pojava. Sjetimo se godina u kojima se odnos prema Gotovini poimao kao svjetonazor, pa je, na primjer, Mesićev savjetnik Tomislav Jakić po tom odnosu Hrvatsku dijelio na ruralnu i urbanu, naprednu i natražnjačku. Danas možemo reći - ma je li moguće da nas je samo 0,3 posto urbanih i naprednih a 96 posto ruralnih i natražnjačkih!? Ali sličan je omjer bio i u tim godinama Gotovinina bijega, u televizijskim emisijama, pa je na “referendumsko pitanje” koje je glasilo “Gotovina ili Europa?” u jednoj HTV-ovoj sjedeljci za legendarnog generala bilo 90 posto gledatelja koji su sudjelovali u anketi. Okorjeliji ljevičari su baš nekako tada pokrenuli hajku na “referendumska pitanja” na televizijama, naravno, zato što im nisu po volji bili odgovori, odnosno činjenica da velika većina naroda misli drukčije od njih. Ali nije pljuske dobivala samo Hrvatska televizija niti je Gotovinu i druge hrvatske generale sotonizirao samo probeogradski “Feral Tribune” - u koji poslije Oluje dolaze neki novinari iz krajinskih četničkih medija. Uoči izricanja prvostupanjske presude Stjepan se Mesić obrušio na biskupsku komisiju Iustitia et pax zato što je pozivom građanima da se mole za pravednu presudu “dovela u pitanje Haaški sud”. Prije te presude trojica “vrsnih novinara” pišu opanjkavalačku knjigu “Gotovina, stvarnost i mit”, a jedne tiražne novine šalju u Francusku cijelu ekipu da istraži Gotovinin “kriminal” i teške “zatvorske kazne” koje je dobio u toj zemlji (sve je poslije demantirano u istoj novinskoj kući kao montaža Mitterrandovih obavještajaca!). Kad tome dodamo kako je Račanov i Budišin Sabor izglasovao nadležnost Haaga za Bljesak i Oluju, zatim ustoličenje Carle del Ponte za vladara Hrvatske, ustupanje tužiteljstvu svih dokumenata koje je tražilo, a i onih koje nije tražilo i koji se zbog tajnosti i državnih interesa nisu smjeli dati, lako zaključujemo kako su i hrvatske vlasti i neki mediji htjeli i očekivali osudu Gotovine. A preko nje i Tuđmana, kako bi još desetljećima politički živjeli od nečijih krivnji iz prošlosti kao što su desetljećima živjeli komunisti u Titovoj Jugoslaviji. Unatoč volji 96 posto građana “nevjerojatno paradoksalne” Hrvatske!
NED 18. STUDENOG
Ogorčeni su slični onima s Miloševićevih mitinga
U Srbiji ogorčenje zbog haaških presuda. Tko je ogorčen? Oni prosvjednici koji na beogradskim ulicama pale hrvatsku zastavu jako su slični sudionicima fašističkih Miloševićevih mitinga na kojima se uzvikivalo “Hoćemo oružje!” dok Tuđamana i drugih vođa “zločinačkog pothvata” još nema ni u politici, ni u javnosti, ni u vojnim i policijskim hijerarhijama. Jako su slični i onima koji su cvijećem zasipali tenkove koji su iz Srbije išli prema Hrvatskoj. I kako ne bi bio ogorčen srbijanski predsjednik, četnički vojvoda Tomislav Nikolić, koji ni do danas nije odustao od velikosrpskih posezanja za dijelovima Hrvatske!? Ili Ivica Dačić, u stranci nasljednik ratnoga zločinca Slobodana Miloševića!? Gotovo sva ogorčenja u Srbiji dolaze od ljudi kakvi su velik broj Srba tijekom “Oluje” naveli ili natjerali na odlazak iz Hrvatske.
PON 19. STUDENOG
Zahvaljujući Documenti agresija još traje
Oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču ne bi smjela zaustaviti raspravu o ratnim zločinima i suđenja, kaže Vesna Teršelič iz Documente. Ali ni ona ni Milorad Pupovac ni drugi koje je u Hrvatskoj šokirala haaška presuda pa sada panično nastavljaju kriminaliziranje “Oluje” i Tuđmana, baš nikad se, na primjer, nisu zauzeli za suđenja Srbima koji su u UNPA zonama ubili 600 Hrvata, što je mnogo više od broja Srba stradalih u hrvatskoj oslobodilačkoj akciji. Ni za taj zločin ni za 700 ubijenih u vukovarskom Veleprometu ni za pokolj u Škabrnji ni za mnoge druge nitko nije odgovarao! Tako, zahvaljujući Teršelički, Pupovcu i sličnima, agresija još traje.
UTO 20. STUDENOG
Kad je na vlasti, SDP se protivI opstrukciji vlasti
Laburisti predlažu da se 400.000 potpisa građana potrebnih za referendum prepolovi, ali se tome žestoko usprotivio SDP, jer bi to omogućilo “stalnu opstrukciju vlasti”. Godine 2010. isti je prijedlog iznijela jedna velika stranka. Pogodite koja! Naravno, SDP. Ali SDP je tada bio u oporbi i odgovarala mu je “stalna opstrukcija vlasti”, kao što mu je odgovarao i savez sa sindikatima oko istih pitanja oko kojih se danas s njima krve do istrebljenja. Dakako, na čelu svih tih oporbenih napada na vlast bio je Zoran Milanović koji slične napade danas najteže podnosi. Po načelu - nema te obmane na koju nisam spreman da bih se dokopao vlasti, kao što nema te moje vlastite riječi koju ne bih pogazio da bih vlast zadržao. Marljivi učenik vlastohlepnika iz svih revolucija - Francuske, Oktobarske, Titove...
SRI 21. studenog
Presuda Sanaderu Milanoviću nije dobitak
Presuda Sanaderu bila bi za Hrvatsku mnogo važniji događaj kad bi krivnju bivšega premijera građani mogli mjeriti dobrim stanjem u društvu. Ali upravo je obratno: Milanoviću i njegovim ministrima ona nije dobitak nego dobro im došao javni spektakl koji će neko vrijeme skinuti pozornost s njihove krivnje za sve veću nezaposlenost i sve veće siromašenje stanovništva. U Hrvatskoj postoji trajno nastojanje da se nemoral, nepoštenje, kriminal, korupcija... javnosti nametnu kao uzroci svih nevolja u državi. Ali to nije istina, tako se samo prikriva nesposobnost. Novac stečen kriminalom i korupcijom što su ga otkrili ili nisu otkrili policija, tužitelji i suci zanemariv je u usporedbi s novcem koji se gubi lošim vođenjem zemlje i gospodarstva. Neusporedivo je veća Sanaderova krivica što za gospodarstvo u šest godina gotovo ništa nije učinio, što je Hrvatsku enormno zadužio, što je dopustio razmah stranih profitera, što se odrekao ZERP-a i nastavio rasprodaju hrvatskih nacionalnih bogatstava nego što je za svoj račun državu eventualno oštetio stotinjak ili dvjestotinjak milijuna kuna. A sve loše u Sanaderovu vođenju Hrvatske nastavio je Milanović, pa na trijumfalizam koji se nakon presude Sanaderu osjeća kod esdepeovaca oni najmanje imaju pravo!
ČET 22. studenog
Vukovar je još u moralnim ruševinama
Novinar Radio Vukovara Siniša Glavašević jedan je od najtragičnijih i najplemenitijih simbola Domovinskoga rata. Ubijen je na Ovčari. U povodu obljetnice toga zločina čuli smo kako se čuva uspomena na Glavaševićev radio. A čuva se tako da je gradu koji mu je vlasnik (uz neke tvrtke) - posljednja briga. Novinari se otpuštaju, plaće su sve manje, a posljednju su djelatnici legendarnoga Radio Vukovara primili u kolovozu. Ispod tolikoga zaklinjanja u grad-heroj i njegove žrtve i kraj tolikih afera gradonačelnika Saba, Vukovar je još u moralnim ruševinama, a ratne granate zamijenile su mirnodopske koje padaju po Glavaševićevoj ostavštini.
PET 23. studenog
Prijave za Gotovinu na 000 000 0000
Podsjetio me jedan čitatelj kako su svojedobno neke novine pitale poznate ljude bi li Gotovinu, koji je tada bio u bijegu, prijavili policiji kad bi ga gdje spazili. Većina je odgovorila da ne bi. Ja pak sad molim Zorana Pusića, Žarka Puhovskoga, Radimira Čačića, Danielu Trbović, Damira Kajina i druge koji su rekli da bi ga prijavili neka mi se jave, jer mi se čini da sam Gotovinu negdje vidio. Javite mi se na broj telefona koji ćete lako upamtiti jer vam sliči, dakle, na 000 000 0000.
Preuzeto sa www.vecernji.hr