Vojnu mirovinu satniku HVO-a ukinuli bez ikakva pisanog dokaza

Nakon Antona Zadre, umirovljenoga satnika HVO-a iz Mostara, revizijski timovi Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida rata nezakonito su ukinuli vojnu mirovinu bivšem satniku Pavi Sičaji iz Uskoplja.

Bez odgovora institucija

Zgrožen postupkom hladnih birokrata iz spomenutog ministarstva, i Sičaja nam je, kako kaže, radi gole istine, ustupio golemu dokumentaciju iz koje se jasno vidi da se u postrojbe HVO-a uključio prije početka otvorene srpske agresije na BiH, još kad su se postrojbe HVO-a praktički formirale. “Bio sam pripadnik HVO-a od 18. rujna 1991. sve do 22. travnja 1996. godine, u kojem nikakva prekida nije bilo. Pa čak ni onog koji se navodi u rješenju, tj. da sam od 1. siječnja 1995. do 14. kolovoza iste godine navodno bio izvan postrojbi HVO-a, o čemu također imam dokaze”, tvrdi razočarano Pavo Sičaja koji je na mjestu psihologa, a potom referenta za političku djelatnost proveo skoro pet godina. Na žalbe koje je u međuvremenu uputio na adrese ravnatelja Mirovinskog zavoda FBiH, Službe za administrativne poslove Hercegovačko-neretavanske županije i još nekoliko institucija, ovom umirovljenom satniku HV-a iz uskopaljskog mjesta Podgrađe još nitko nije odgovorio.

Ne priznaju odličja

Novine su mu, kaže, ostale jedina prilika da s javnošću podijeli bol koja mu je zbog nepravde nanesena. Revizijski tim, po njegovu mišljenju, vrijeme njegova služenja u HVO-u, utvrđivao je na temelju evidencije u isplaćenim plaćama.

“Ti podaci”, ističe Sičaja, “mogu poslužiti kao dokaz je li netko u određenom razdoblju bio pripadnik neke postrojbe, ali on ne mora biti isključiv, pogotovo ako plaće pripadnicima HVO-a u to vrijeme nisu redovito isplaćivane.” Ozlojađeni satnik HVO-a, koji je potezom revizora bez pojašnjenja ostao bez vojne mirovine, kao dokaz da je cijela operacija izvedena nezakonito, ponudio nam je i odluku kojom se za sudjelovanje u vojnoj akciji “Ljeto 95” odlikuje medaljom. Na temelju sporazuma o suradnji koji je u Splitu potpisao s Alijom Izetbegovićem, odluku o medalji potpisao mu je 26. rujna 1995. godine prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.