Federalne vlasti su u debelim financijskim problemima, političke stranke daleko su od bilo kakvog zajedničkog nazivnika uokvirenog u političku platformu, a rezultati jednogodišnje vlasti ne mogu dobiti nikakvu, a kamoli prolaznu ocjenu.
Raskol u vlasti
O stanju unutar stranaka na vlasti na najbolji je mogući način posvjedočila posljednja sjednica Zastupničkog doma na kojoj oko više točaka nije bilo dovoljno ruku da bi odluke dobile prolaznu ocjenu. Ovaj sastav vlasti protkan je nekonzistentnom većinom koja je ionako tešku situaciju dovela do usijanja. Stalni su prijepori s drugim razinama vlasti od države, do županija i općina čije nadležnosti aktualni sastav sustavno otima. Da je sadašnji sastav vlasti nelegalan navedeno je i u izvješću Odjela za istraživanje (CRS) američkog Kongresa. Tako je CRS istaknuo da su izvršne vlasti u Federaciji BiH izabrane kršenjem Ustava Federacije BiH i Izbornoga zakona ove zemlje. Pri tome je CRS upozorio kako je unatoč svim ovim odlukama Ured visokog međunarodnog predstavnika nakon neuspjelih pregovora između političkih aktera, ipak, svojevrsnim dekretom proglasio legalnom vlast koja je imenovana na nezakonit i neustavan način. Također se ističe ocjena Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH, kao jedinom mjerodavnog tijela u zemlji da je aktualna vlast uspostavljena protivno važećim zakonskim odredbama. I umjesto odluke o suspenziji svoje krajnje sporne odluke, OHR je pronašao način da ni jedna službena institucija BiH ne može preispitati njihov nalog. Naime, OHR je procijenio da Ustavni sud Federacije BiH jedino može dati pravorijek o legalnosti vlasti kupujući time vrijeme za nove poteze.
Logični potezi
Kada se međutim Ustavni sud Federacije BiH oglasio nenadležnim za takve procjene, ističući da ne može odlučivati u tome slučaju, OHR je ponovno zašutio. To je bilo prvi put otkako je potpisan Daytonski mirovni sporazum da se međunarodna uprava u BiH izravno umiješa u uspostavu vlasti u zemlji presuđujući u korist kršenja Ustava i zakona. To je prouzročilo najveću krizu u zemlji u posljednjih sedamnaest godina koja eskalira posljednjih dana. Ne postoji gotovo nikakva komunikacija između federalnih i županijskih vlasti te općina što izaziva brojne poremećaje i probleme oko donošenja svakodnevnih operativnih odluka. Istodobno, Federacija BiH će zbog donošenja odluka i zakona nadglasavanjem Hrvata u Parlamentu, koje su protivne Ustavu, imati dalekosežne posljedice kako u odnosima između županija i entiteta, tako i u produbljivanju krize i nepovjerenja između dva naroda u većem entitetu. To je u potpunoj suprotnosti sa strategijom međunarodne zajednice oko prestanka korištenja Bonnskih ovlasti i skorog zatvaranja Ureda visokog međunarodnog predstavnika. Zbog toga sve više i u međunarodnim krugovima jača razmišljanje da bi jedini potez za relaksiranje odnosa bilo rekonstruirati vlast u Federaciji BiH koja je dosegnula svoje limite. Valja reći i da su aktualni partneri u federalnoj vlasti, po dostupnim informacijama, iznimno nezadovoljni radom manjih stranaka te da su svjesni svojevrsnog hendikepa u manjku legitimiteta, napose među Hrvatima, ali i zbog iznimno loših rezultata rada što bi im moglo na predstojećim općinskim izborima biti kamen oko vrata.