Nakon viđenog u prvom dvoboju, malo tko Juventusu u uzvratu četvrtfinala Lige prvaka protiv Bayerna daje bilo kakvu šansu. Onih 2:0 iz prve utakmice velika je prednost, ali još je važnije ono što su Bavarci prikazali. Momčad Marija Mandžukića razbila je Juventus u svim nogometnim segmentima. Da je riječ o nekome drugome, posao bi već davno bio gotov. Ali, Juventus je uvijek Juventus, koliko li su se puta Talijani izvlačili...
Bayern je impresivan
Antonio Conte sprema ofenzivnu taktiku, igrat će s trojicom u zadnjoj liniji, ali iza dva napadača mogao bi se naći omaleni Giaccherini, a Pirlo će biti odmah iza njega.
– Sve će se riješiti u početku utakmice, nekakav rani gol Juventusu daje mogućnost borbe. Sumnjam da Bayern može završiti utakmicu bez postignutog gola – kaže iskusni trener Ivan Katalinić, koji pozorno prati Ligu prvaka.
U pravu je Katalinić, Bayern u 42 ovosezonske službene utakmice samo jednom nije postigao gol, nedavno u osmini finala Lige prvaka protiv Arsenala na svom terenu.
U gostima Mandžukić i društvo zabijaju bez problema. Specijalnog rata ne nedostaje, Franz Beckenbauer, gospodin u kopačkama, nimalo gospodski nazvao je Buffona umirovljenikom, Talijani su uzvratili da bi Nijemci sve njih htjeli poslati u mirovinu. Aludirali su na nemoć Njemačke kada reprezentacija igra protiv Italije, Elf na pobjedu protiv azzura čeka više od četrdeset godina.
Specijalnih ratova neće nedostajati ni na samoj utakmici, na Antoniju Conteu je da nadomjesti izostanak Vidala i Lichtsteinera, s druge strane Bayern ne može računati na Kroosa.
Puno toga će ovisiti o igri našeg Super Marija Mandžukića s jedne i crnogorskog majstora Mirka Vučinića s druge strane.
– Mandžukić igra prvi red obrane, on daje dodatnu dimenziju Bayernu. Najbolje se to vidjelo u prvoj utakmici, Mandžukić je stiskao zadnju liniju tako da su stalno morali nabijati loptu. To je bio pravi recept za Juventus, napasti ga visoko. Juventus nije naviknut na takvu igru, njih u Italiji baš ne napadaju. Na sličan način sam s Hajdukom pobjeđivao Dinamo, stisni ih u šesnaest metara, a oni nisu naučili na takav način igre – kaže Katalinić.
Vratio se Mandžukiću.
– Moderan centarfor, baš ta obrambena uloga pred protivničkim šesnaestercem dovodi ga u prigode za gol. Okomit je, brz, zna osjetiti situaciju, ne treba mu donositi loptu. Zbog svega toga je i izbacio Gomeza iz momčadi. Nije njega Bayern tek tako kupio, dugo ga je pratio i zbog svih nabrojenih karakteristika i uzeo – smatra Katalinić.
Vučinić je drugačiji tip igrača, nije Katalinić za neke usporedbe.
– On je plemenit igrač, znalac, ali očito je da Conte više voli igrače koji trče, rade, bore se. Vučinić nije taj, no kada god zagusti, Crnogorac spašava Juventus – rekao je Katalinić.
Odavno s naših prostora u top klubovima nisu igrali takvi napadači. Mandžukiću i Vučiniću valja pridodati napadača Bosne i Hercegovine Edina Džeku.
Džeko sjajan kao sidraš
– U tom trokutu Mandžukić je najmobilniji igrač, njega bi svaki trener najradije uzeo u momčad. Vučinić ima najviše znanja, mekoće u igri, smatram da bi se u nekoj drugoj ligi još više istaknuo. A Džeko je više igrač šesnaesterca, čeka ubačaj s boka, on je klasični realizator. Ma, svaki od njih trojice poseban je na svoj način. Sve su to strijelci, ali oni su tri potpuno različita tipa igrača – zaključio je Katalinić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr