Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik je ranije bio miljenik Washingtona, ali posljednjih godina izaziva nezadovoljstvo Zapada zahtjevima za veću autonomiju RS-a, pokazuju tajne depeše američkih diplomata do kojih je došao WikiLeaks.
Dodik je, otkrivaju materijali u koje je Reuters imao uvid, otvorio stare rane kada je 2009. kazao da bosanski muslimani stoje iza napada na sarajevskoj glavnoj tržnici 1994. i 1995. kada je poginulo više od 100 osoba.
“Poricati činjenice o tim napadima je isto kao da poričete Srebrenicu, a oni koji to čine bit će tretirani kao oni koji negiraju Holokaust - u najboljem slučaju smatrat će se marginalnim elementima, na sumanutoj margini i s duboko negativnim programom”, kazao je Dodiku tadašnji američki veleposlanik u BiH Charles English, diplomat veteran koji je godinama službovao na Balkanu.
Na sastanku u rujnu 2009. opisanom u jednoj od desetak depeša govori se o Dodikovom sve prkosnijem stavu i njegovoj težnji k secesiji, težnji koju mnogi diplomati i dužnosnici u regiji vide kao najveću opasnost za stabilnost na Balkanu danas, prenosi Reuters.
Dodik sve opasniji
Depeše otkrivaju i da je Washington želio da s tim u vezi visoki predstavnik u BiH (OHR) zauzme oštriji stav. “Dodik postaje sve više - i sve opasnije - prkosan i jedak u odsutnosti jasnog odgovora visokog predstavnika”, napisao je English u depeši iz lipnja 2009. godine.
Dodik je “pojačao tempo svojih napora da reforme unazadi i potkopa državu. Njegov cilj je - u najmanju ruku - obnoviti razinu autonomije koju je Republika Srpska imala na kraju rata 1992. - 1995., navedeno je u depeši. Diplomati i analitičari već dugo spekuliraju o ciljevima “grubog i pomalo plahovitog lidera SNSD-a”, kako se u depeši iz 2006. govori o Dodiku. Drugi dopis iz svinja 2009. opisuje njegovu “halabuku” kao opasnu, ma kakav bio njegov cilj.
“Iako Dodikova retorika zvuči neupućenima kao apsurdno pozerstvo, javnost u RS-u uzima je zdravo za gotovo, a njega vidi kao branitelja RS-a”, ističe se u depeši i dodaje da “u najmanju ruku to stvara klimu u RS-u u kojoj je bilo kom političaru, pa i Dodiku, nemoguće da napravi kompromis, uključujući one koji se tiču državnih reformi neophodnih da bi se Bosna približila NATO-u i EU-u”.
“Još je opasnije što se stvara klima u kojoj Srbi vide državu kao neprijatelja, a javnosti u RS-u se ulijevaju nade da će u izvjesnom trenutku Dodikovi ‘legalni argumenti’ prevagnuti i da će RS na kraju osigurati razlaz - nade koje dodatno jačaju Dodikokove redovite spekulacije o takvoj mogućnosti”, navodi se u depeši. U jednoj depeši, napisanoj poslije sastanka Dodika i četvorice generala bosanskih Srba 2007. spominje se zabrinutost koju je izrazio bosanski ministar obrane Selmo Cikotić. “Rusija potiče i hrabri Dodika”
“Cikotić je rekao da raspolaže obavještajnim informacijama da Rusija i ondašnji premijer Srbije Vojislav Koštunica otvoreno hrabre Dodika i potiču ga u nastojanjima da destabilizira situaciju”, napisao je veleposlanik English.
- Cikotić je pozvao veleposlanika da ne odustaje od suprotstavljanja premijeru RS-a Dodiku koji iz političkih razloga stvara umjetnu krizu.
Cikotić je rekao da bi samo „vjerodostojna prijetnja silom“ natjerala Dodika da ustupi.” Na pitanje Reutersa da prokomentarira depeše, Dodik je kazao da one pokazuju kontinuirani model stranog miješanja u zbivanja u BiH.
“Veleposlanici ne trebaju voditi zemlju, oni se trebaju ponašati onako kako se ponašaju u drugim zemljama, to mi želimo”, naveo je on. Komentirajući sastanak Cikotića s američkim veleposlanikom, Dodik je istaknuo da je “nevjerojatno kako se ministar obrane pokušava miješati u lokalnu politiku” i dodao da je riječ o “miješanju vojske u civilna pitanja”.
Depeše ukazuju i na to kako političke podjele unutar EU i drugdje kompliciraju sposobnost međunarodne zajednice da pruži odlučni odgovor na izazove u BiH.
Problem zvani Bosna
“Sugovornici iz EU-a izrazili su zabrinutost zbog Dodikovih prijetnji u BiH”, kaže se u depeši iz 2007. o konzultacijama SAD-a i EU-a koje se tiču BiH.
- Nekoliko sugovornika dovelo je u pitanje spremnost EU da podrži oštrije mjere, uključujući one koje bi podrazumjevale da se Dodik na kraju smijeni”.
U travnju 2009. English je izrazio sumnju u to je li EU u stanju dati adekvatnu podršku BiH kada se završi misija OHR-a.
“Nismo toliko sigurni jesu li Europljani spremni rukovoditi Bosnom poslije OHR-a”, napisao je English u depeši pod nazivom “Što da se radi s problemom zvanim Bosna”.
Dok u Europi, možda, vjeruju da je njezina privlačnost dovoljna za prevladavanje dubokih etničkih podjela u BiH i njezine nefunkcionalne državne strukture, dokazi govore drukčije.
Dio problema je u tome što je sama Europska unija podijeljena u pogledu BiH.
“Među državama članicama samo nekoliko njih, a prije svega Britanija, jasno shvaćaju opasnosti koje nosi sa sobom trenutna politička dinamika BiH. Time što će jednostavno potisnuti u stranu problem BiH, EU riskira da se u BiH ponovi dinamika EU-SAD iz 1991.”, upozorio je English.
“Srbi reagiraju na ‘štap’ (tj. sankcije), ali mi se moramo riješiti primjeniti ga u slučaju potpune nepomirljivosti”, zaključuje u depeši tadašnji američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini.
to isto sad pisu o Covicu