Umorno je skinuo tamne sunčane naočale i naručio kratku espresso kavu i malu Coca-Colu, sjedajući za naš stol. “Evo danas mi i žena dobiva otkaz na poslu. Porezna uprava sjela na račun gazde i poduzeće se gasi”, više za sebe promrmljao je 30-godišnji K.J. iz Hercegovine, sa splitskom adresom stanovanja, dok diplomatski okolišamo kako našeg sugovornika “smotati” da nam detaljno ispriča kako je zbog gole egzistencije sebe i svoje obitelji posljednjih mjeseci tražio angažman u plaćeničkoj Gadafijevoj gardi.
Kod Gadafija zbog obitelji
Iako smo očekivali da će pred nama sjediti nabildani ćelavi momak, pun tetovaža, željan avanture, razgovarali smo s “običnim” mladim obiteljskim čovjekom kojeg je materijalna situacija, a ne avantura natjerala da razmišlja o ovakvu neobičnom angažmanu. Nakon nekoliko dimova cigarete, ovaj mladić s vojnim stažom u HVO-u i HV-u, počeo je otvarati dušu i pričati zbog čega je nekoliko mjeseci panično tražio kontakt s već sad bivšim veleposlanikom Libije u Zagrebu Abdulkarimom Naasuom. Ograđujući se od izlizane etikete “psi rata”, naš sugovornik kaže da njegovi motivi za odlazak u plaćeničku Gadafijevu vojsku, u kojoj su otišli neke njegove kolege iz Srbije, nisu strast za adrenalinom, pustolovina, već socijalno stanje. Nakon što mu je zbog recesije propao angažman s jednom talijanskom trgovačkom tvrtkom, naš sugovornik, koji je na razgovor pristao pod uvjetom da mu zaštitimo identitet, tvrdi da ga je nužda natjerala da traži posao u Gadafijevoj gardi, jer je dobio informaciju da plaćaju masne dnevnice vojnicima iz inozemstva.
“Tjednima sam kontaktirao Veleposlanstvo Libije u Zagrebu. Nisu mi davali nikakva obećanja, osim što o tome moram razgovarati s veleposlanikom Naasuom. Kontaktirao sam u međuvremenu neke ljude iz Srbije, koji su imali čak i svoju Facebook-stranicu. Doznamo sam da u Srbiji postoji tvrtka koja šalje srbijanske plaćenike s vojnim iskustvom Gadafiju, ali mi je trebala jaka veza da dođem do te tvrtke, koju, eto, nisam uspio ostvariti”, priča nam nesuđeni Gadafijev plaćenik. Poslije ispijenog gutljaja kave naš sugovornik uzvraća protupitanjem, “a što biste vi radili da ste nezaposleni i imate četvero maloljetne djece?” Odgovaramo da shvaćamo njegove motive, ali ipak riskirati život - čija bi obitelj u sekundi mogla ostati bez hranitelja, riskantan je put. Odgovara da za njegovu tajnu misiju ionako u obitelji nitko nije znao. Majci je rekao da ide u inozemstvo, a supruzi je kazao da će možda voziti kamion za jednu američku tvrtku na Bliskom istoku i da je to danas dobro plaćen posao, bez velikog rizika. “Posla u rodnoj Hercegovini nema, a još ga je manje u Splitu gdje je”, kaže, “veća potražnja, ali i konkurencija”. Spreman je, ističe, bio u Srbiji tražiti tvrtku koja šalje vojnike Gadafiju i kojima je vojni angažman plaćen dnevno. “Nisam baš želio nekoga ubijati radi novca, ali eto tako se dogodi da čovjek mora svašta tražiti”, tihim glasom samokritički zaključuje naš sugovornik.
Najviše Srba išlo u Libiju
S obzirom na to da je nositelj hrvatskog državljanstva, po Hrvatskoj je mjesecima tražio kontakte s bilo kojim istomišljenikom koji bi zbog novca bio spreman čuvati libijskog diktatora. Iako se priča da su brojni bivši pripadnici HV-a i ljudi s ratnim iskustvom novačeni u Gadafijevoj gardi, naš sugovornik tvrdi da nikakav kontakt nije uspio pronaći, iako ga je panično mjesecima “itekako tražio”. “Mislim da su priče o odlascima plaćenika iz Hrvatske malo prenapuhane, za razliku od Srbije iz koje je, po onom što sam putem interneta doznao, otišli puno ljudi. U BiH također nisam nikoga uspio pronaći da se borio za Gadafija, iako je bilo zanimanja po internetskim forumima. Ljudi su u lošoj socijalnoj situaciji i onda misle ‘bolje išta nego ništa’. Isto kao i ja - napominje tridesetogodišnji otac četvero maloljetne djece. Od Libije je odustao, ali ističe nije od nekog plaćenog vojnog ili zaštitarskog angažmana u Afganistanu. Na fotografiranje pristaje, ali samo s leđa, jer tvrdi da o ovome nije razgovarao otvoreno ni s obitelji, već je svoju priču htio podijeliti novinarima, nakon čega bi se mogla razviti neka rasprava koja bi rezultirala nekim boljim kontaktima s osoba i tvrtkama koje novače zaštitare, vozače kamiona, obične radnike u ratu zahvaćenim područjima. Svjestan je opasnosti, svjestan je i činjenice da može izgubiti život, ali je i svjestan pozicije u kojoj se nalazi, koja bi ukoliko ne pronađe dobar posao, mogla biti još teža.