Za neke nisu glasali ni susjedi, a neki su prvi u selu

Velika količina distribuirane gluposti, neartikuliranih poruka i još neartikuliranijih programa, u kojima su se neprirodno miješali komunalni problemi i zaštita općih nacionalnih interesa, nisu jedina referenca prošlih lokalnih izbora u BiH. Posljednja, po porukama, kandidatima, pokazanom vizualitetu, možda najneinventivnija predizborna kampanja kroz svoj marketinški i politički tsunami izbacila je na površinu nekoliko raritetnih detalja koji zaslužuju medijski tretman. U pravoj poplavi kandidata, zbunjena i osiromašena glasačka javnost počela se, uvjetno rečeno, pomalo “parlamentarizirati”. Između istaknutih stranačkih monopolista, starih prevaranata i novih nada, respektabilan broj glasova, glasači su dali na konto kandidata iza kojih ne stoji stranačka-logistička mašinerija. Istina, statističke relacije zavisno od općine do općine su varirale, ali kad se usporedi s ranijim izbornim godinama, nova politička lica, idu uzlaznom izborno-rezultatskom putanjom. Neke od pretendenata na mjesto načelnika općine stigla je ona biblijska “ne možeš biti prorok u svom selu”. Iako su svojim glasačima obećavali med i mlijeko, asfaltirane ulice, vodoopskrbni sustav, čiste gradove, nove tvornice... u velikom broju slučajeva njihove poruke nisu stigle ni do srca, glave i ruke, najbližih susjeda. Dapače, stigla ih je susjedska glasačka rezignacija, sumnja, pa nisu ni u svojim mjesnim zajednicama dobili povjerenje, iako se svaki dan susreću i pozdravljaju s “Dobar dan, Hvaljen Isus, ili Selam alejkum”... Nepovjerenje svojih sumještana po selima, gradskim kvartovima, izbornim gubitnicima sigurno ostavlja “gorak okus u ustima”. Takvih razočaranja bilo je svugdje od Sarajeva, Š. Brijega, Gruda, Čapljine, Stoca, Viteza, Livna, do Zenice... Kad se analiziraju izborni rezultati na razini takvih mikrozajednica, evidentno je da su najmanje povjerenje susjeda dobili kandidati čije su predizborne poruke bile najglasnije. Ima pozitivnih primjera da su neovisni kandidati, kao i kandidati novih, manjih,političkih stranaka, u svojim rodnim mjestima srušili višegodišnji monopolizam kandidata velikih stranačkih organizacija kao što je HDZ, SDA, SDP ili SNSD. Vođeni lokalpatriotskom krilaticom “Za selo se gine, a za državu ako, ako” glasači mjesnih zajednice, primjerice na prostoru Hercegovine ,davali su svoje glasačko povjerenje uglavnom kandidatima koji su se svojim moralnim, intelektualnim i društvenim habitusom svidjeli susjedima. Nije kandidatima u dobivanju glasova u ovakvim zajednicama pomogla agresivna predizborna kampanja koja je financirana iz velikih stranačkih fondova. Upravo se dogodilo suprotno, što veća predizborna galama to manji broj glasova. U animiranju “svojih glasača”, većini gubitničkih kandidata nisu pomogla predizborna druženja, na seoskim predizbornim sijelima. (surađivali M. Medić A. Buntić. P. Crnogorac. M.Pavlović)