Zadovoljstvo je zaposliti mlade ljude i dati im priliku

Jedan od utemeljitelja udruge Prsten, koja je već pet godina uistinu respektabilna organizacija, Bruno Iljkić od njezina osnivanja sudjeluje u svim tijelima udruge. Naime, već tri godine je u Predsjedništvu zadužen za gospodarstvo. U Zagrebu živi već 32 godine, međutim, kako godine odmiču, rodnom Orašju sve se češće vraća s osnovnim motivom - pomoći projektima zapošljavanja mladih i podići kvalitetu življenja Orašja i Posavine uopće. U Orašju je realizirao značajan projekt, sagradio je prvu hladnjaču za otkup voća i povrća. I ne samo to, doveo je u Posavinu Agrokor koji izvozi u 16 zemalja Europe čime su posavski voćari i povrtlari konačno dobili sigurnost proizvodnje. Županija Posavska s novim projektom tvrtke Ledeni prsten d.o.o. Orašje rješava vječni problem posavskih povrtlara i voćara glede otkupa proizvodnje, a radno intenzivne kulture u Posavini konačno su dobile i posljednju kariku koja je nedostajala u lancu proizvodnje.

Posljednjih godina puno češće nego ranije dolazite u Orašje. Kako protumačiti Vaša milijunska ulaganja u jedan poljoprivredni projekt?

Volim svoj rodni kraj, tako bi u najkraćem trebalo tumačiti moju prisutnost u Posavini. Što se projekta Ledenog prstena tiče, to je prva faza velikog i ozbiljno osmišljenog projekta otkupnog centra. Cilj je da se kroz proizvodnju voća i povrća u Posavini ostvari sustavan otkup i planski razvoj, što može biti budućnost ovoga kraja. Prije smo u Posavini imali razvijenu duhansku industriju i korparstvo, no danas se promijenilo tržište zbog koje je jedna proizvodnja gotovo u nestajanju, a druga u opadanju. Vrijeme je za radno intenzivne kulture koje ekonomski mogu donijeti veći, ali i siguran prihod proizvođačima. Do sada proizvođači nisu imali sigurno tržište, pa su bili osuđeni na milost i nemilost nakupaca. To je prošlost jer vrijeme je za moderan pristup takvoj vrsti proizvodnje u kojoj će znati kome mogu i kada predati i što će zaraditi, što je inače vječna nepoznanica posavskih poljoprivrednika.

Za korak gradnje hladnjače do sada se iz Posavine nitko nije odvažio uložiti kapital. Čini se priličnom avanturom iz sigurne oblasti vašeg biznisa krenuti u nepoznanice!?

S obzirom na to da sam iz ovoga posavskog kraja, odlučio sam se u suradnji s Agrokorom i na njihov poticaj napraviti taj prvi korak, izgraditi jedan otkupni centar kako bi se napravio organizirani otkup voćarskih i povrtlarskih proizvoda. Iako nisam iz poljoprivredne branše, kada su jaki motivi - vezanost prema rodnom kraju, onda te barijere nisu nepremostive. Jednostavno sam želio da ovaj prostor ima budućnosti, da se mladima da šansa zapošljavanja, podigne propalo gospodarstvo. Uočili smo da je ovo jedna od mogućnosti koja može imati konkretan rezultat. Naše posavsko područje nema velike parcele, usitnjeni su posjedi, imamo puno mladog i radno sposobnog stanovništva pa je sve to idealno upravo za radno intenzivne kulture koje donose posao i mogućnost zarade. Vjerujem da će se u projekt uključiti i nova Vlada kako bismo skupa napravili plan i strategiju za daljnje razvijanje projekta koji može donijeti samo dobro jednom kraju budući da pruža posao i mogućnost života od plodova vlastitoga rada.

U projekt ste krenuli u ekonomski teškom vremenu najave recesije, otkaza i gotovo nikakvih ulaganja.

Upravo tako. To je bio najteži mogući trenutak jer kriza je zakucala i na naša vrata. To je bio jedan neizvjestan pothvat ulaganja za moju osnovnu tvrtku koja je tada imala jedno značajno ulaganje na posve drugom dubrovačkom području. Ipak, želio sam i pomoći svoj kraj i na koncu održati obećanje i svoju riječ danu prijateljima da ću napraviti taj korak prema boljoj Posavini.

Uspio sam ipak investiciju u prvom dijelu zaokružili, napravili smo značajan objekt i omogućili da posavski poljoprivrednici, povrtlari i voćari svoje proizvode mogu predati kako se ne bi dogodilo da urod bacaju jer ga nemaju kome predati. Drugi se pak nisu držali svojih obećanja jer federalna Vlada i Općina su obećali određene potpore. To nismo dobili pa smo investiciju morali izravno financirati iz obrtnih sredstava. Ipak smo uspjeli u nakani projekta. Nadam se da će nova vlast imati više sluha za životne teme koje donose zapošljavanje i dobro jednome kraju i njenim vrijednim poljoprivrednicima kako bi možda napravili još neke faze ovoga projekta.

Hoće li ove godine biti otkupljena i uskladištena prva berba?

Da, ova je prva početna godina posla gdje smo s Agrokorom dogovorili suradnju, a to je značajno za projekt. Prvi put Agrokor dolazi u Posavinu kako bi organizirao siguran otkup. On će nas opskrbljivati repromaterijalima za kooperante i imamo obećanje da će sve biti uredno plaćeno, što je neophodno radi stvaranja povjerenja kod proizvođača. Agrokor je, inače, osnovao tvrtku Agrofruktus upravo za ovakve proizvodnje kakva je u Posavini. Treba znati da oni izvoze u 16 zemalja Europe - od Londona do Moskve pa ćemo zacijelo dobiti siguran otkup.

Vratimo se udruzi Prsten u kojoj ste osobito angažirani na potpori mladima kroz stipendije?

Ja se ponosim što sam jedan od osnivača udruge Prsten koja je navršila pet godina djelovanja. U trećem sam mandatu član Predsjedništva i zadužen za gospodarstvo. Naš je spektar djelovanja doista velik. Jedan od naših najuspješnijih projekata je Zaklada Prsten gdje financiramo 60 učenika i studenata. Imali smo i prvu generaciju studenata koji su završili školovanje i zapošljavamo ih u tvrtkama Prstena. Zadovoljstvo je zapošljavati takve mlade ljude i dati im životnu i poslovnu šansu. Mladi u udruzi imaju i poseban forum, njih 500 - 600 velik je potencijal jer razmjenjuju svoje briljantne ideje, uče, studiraju, druže se i povezuju s gospodarstvom preko udruge Prsten. To je jedna odlična ideja.

Angažirani ste i kroz pisanu riječ u časopisu Prsten.

U izdavačkom sam vijeću našeg časopisa Prsten koji izlazi dva puta godišnje. Dobro je što javnosti predočimo naše ideje i o njima tako ljudi puno doznaju. Kroz časopis se mogu izraziti svi naši ljudi i prezentirati svi krajevi. Zadovoljan sam što sudjelujem u tome projektu jer

promoviramo naše povezivanje.

Postoji li kratak recept uspješnosti, postati ugledan gospodarstvenik u Zagrebu, pomagati rodnu Posavinu, biti prisutan u brojnim projektima.

Pa prirodna je stvar da čovjek voli svoj rodni kraj. Ja sam iz Orašja otišao prije 32 godine. Kada sam bio mladi, to možda nije bilo tako naglašeno jer bili su drugi prioriteti. Vezanost za rodni kraj nije bila tako izražena, ali kako čovjek dolazi u zreliju dob, ta je vezanost naglašenija. Uostalom i priroda nam je dala valjda tu obvezu da se više posvetimo rodnom kraju. Doista volim Posavinu, prijatelje i spreman sam dio truda i rada izdvojiti za svoj kraj. U ovome sam projektu u Orašju, no iz Prstena nisam sam jer ovdje je još jedna članica Udruge In2, najveća informatička tvrtka u cijeloj regiji sa ukupno 450 zaposlenih. Skupa s mojom tvrtkom ovdje smo u Orašju otvorili informatičku tvrtku koja raste i vjerujem da će biti spremna zaposliti 20-30 osoba, mladih informatičara Posavine.

Angažirali ste se i na približavanju stajališta dva HDZ-a u Posavini. Jeste li i politički angažirani?

Nikad nisam bio niti u jednoj političkoj stranci. Također i moji prijatelji iz

Prstena nisu angažirani u politici, no na jedan drugačiji način radimo i brinemo o onome do čega nam je stalo i što je od šireg društvenog interesa. Sa zadovoljstvom sam bio u Orašju prilikom potpisivanja sporazuma suradnje između dva HDZ-a. S obzirom na to da su mi prijatelji i jedni i drugi, u posljednjih godinu i pol dana dolazio sam na dosta sastanaka. Zadovoljan sam postignutim dogovorom i što se svi slažu da se energija koja je rasipana u njihovim prijeporima i suprotstavljenim stajalištima, fokusira, objedini i usmjeri u pravcu razvoja.

Imate li poruku?

Želio bi da se sva pozitivna energija Posavine objedini, uveže, umreži i usmjeri u pravcu razvoja i podizanja kvalitete života na ovome prelijepom prostoru kako bi se ostvarila perspektiva, prije svega za mlade ljude. Mladi su budućnost Bosanske Posavine, a kako bi se zaustavio njihov odlazak iz rodnog kraja, moraju se stvoriti uvjeti za kvalitetan život i, prije svega, rad jer ovo je dio Europe.

Danas rastojanja ništa ne predstavljaju kada je područje razvijeno. Ja živim u Zagrebu, a proputovao sam gotovo cijeli svijet. Svoju sreću mladi ljudi mogu ostvariti i ovdje u Bosanskoj Posavini.