Sutra u Crkvi slavimo svetkovinu krštenja Isusova. Tom svetkovinom završavamo božićno liturgijsko vrijeme. Sva četiri evanđelja spominju Isusovo krštenje. Budući da smo u liturgijskog godini C, čitat ćemo sutra na svetim misama iz Lukina evanđelja odlomak koji govori o Isusovu krštenju na rijeci Jordanu. Nakon krštenja Isus je počeo javno djelovati. Imao je tada oko trideset godina. Počeo je javno djelovati petnaeste godine vladanja cara Tiberija (koji je bio posvojeni sin Augusta, a vladao je od 14. do 37. poslije Krista), a upravitelj Judeje bio je Poncije Pilat. Prorok Ivan Krstitelj je pozivajući na obraćenje krštavao, kako evanđelist Ivan zapisa, u Betaniji, na rijeci Jordanu. Ljudi su dolazili, slušali njegove snažne govore, obraćali se i krstili. Mnogi su mislili kako je Ivan Mesija. Ivan je znao njihovo razmišljanje, zato im je rekao: “Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.” Kad je Ivan krstio ljude koji su čekali u redu, pristupio je i Isus, moleći se Ocu. Međutim, kad se Isus krstio “rastvori se nebo, siđe na nj “Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: ‘Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!’ Evanđelist Matej završava svoje evanđelje Isusovim nalogom učenicima i poslanjem: “Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim. Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta”. (Mt 28,19-20). Katekizam Katoličke crkve obrađuje sakrament krsta u brojevima od 1213. do 1284. O sakramentu krsta kaže: “Sveti krst je temelj cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima”. Riječ krstiti znači: unijeti se u Krista, učiniti se Kristovim. Svi mi koji smo kršteni, “preporođeni vodom i riječju”, tj. unešeni u Krista imamo obvezu živjeti kršćanski! Nekršteni s pravom od nas očekuju da živimo kršćanski.
Unatoč svemu