Zbog 379 maraka mjesečno završila sam kod psihologa

Svijet je ostao šokiran nakon što je prošlog mjeseca u Londonu preminuo Moritz Erhardt, 21-godišnji pripravnik u jednoj londonskoj banci. Život pripravnika nigdje nije lagan, primanja su im mizerna, rade doslovno sve što im se naredi, te na poslu ostaju do kasno u noć samo da bi jednom mogli zadržati posao, a nemilosrdni nadređeni u nekim tvrtkama sve to obilato koriste. To je sve surova stvarnost kapitalizma. Svoje radne navike mnogi od današnjih pripravnika počinju već na fakultetu kada sebi ukidaju spavanje kako bi što bolje usvojili određeno gradivo, a mnogi rade bilo kakve honorarne poslove kako bi se školovali.

Slučajevi u BiH

Nekadašnja mostarska studentica koju ćemo zbog zaštite privatnosti zvati Maja prošla je težak životni put. - Nakon srednje škole izabrala sam ekonomiju iako sam se dosta dvoumila, s obzirom da mi je matematika išla jako dobro pa sam razmišljala i o fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti. Čitala sam jako puno, a bila sam željna znanja i dokazivanja. Čak je možda i to dokazivanje na faksu bilo najveći problem. Bilo je testova za koje sam nakon učenja bila uvjerena da minimalno mogu biti ocijenjena vrlo dobro, no to me nije zadovoljavalo pa sam cijelu noć znala provesti dok ne bih sebi u 6 ujutro rekla “sada znaš sve, sada si izvrsna” i otišla zaspati sat vremena, otuširati se i krenuti na fakultet pola sata prije ispita. Naravno, to učenje bilo je praćeno litrama kave, ali to je bilo više zadovoljavanje nekih određenih potreba. Rezultati mog rada bili su dobri, ali sam se osjećala iscrpljeno. Ubrzo sam prešla na energetska pića. Na četvrtoj godini sam počela raditi u jednoj trgovini, tek tako da mogu financijski biti još više neovisna, iako su fakultet i moj život u Mostaru financirali roditelji pa nije bilo toliko potrebe da radim. Moje spavanje je nakon pronalaska posla postalo još rjeđa pojava, priča nam djevojka koju smo u tekstu nazvali Maja svoj život nakon odlaska na fakultet. - Javna je tajna da je među studentima bilo i da ima tabletica koje “zaustavljaju san”, ali to nisam koristila. Jednostavno, od takvih stvari sam strahovala, ali su mi energetska pića već pomalo postajala opsesija. Sljedeće godine sam diplomirala i nisam željela odmarati nimalo iako su mi roditelji govorili da predahnem jer su vidjeli koliko sam smršavjela. Krenula sam s pripravničkim stažom i tada kreću nove nevolje u jednom bh. poduzeću. Radila sam u računovodstvu, a radno vrijeme je bilo od 8 do 16 sati, tako je barem pisalo, ali..., stvarno vrijeme bilo je od 8 pa minimalno do 21, a nekad sam znala ući i u idući dan jer je trebalo odraditi podatke vezane uz inventuru. U nekim normalnim zemljama taj bi zadatak radili vjerojatno ljudi s iskustvom, no kod nas nije tako. Radilo se o manjem poduzeću, mislim na broj djelatnika i raspostranjenost, zato i nije bilo previše ljudi u računovodstvu, no logično bi mi bilo da se ja nadograđujem u praksi uz nekog iskusnijeg, no kod nas toga nema. Skoro sve sam sama uradila, nadajući se da ću početkom sljedećeg mjeseca dobiti svoju zadovoljštinu. I dobila sam je, ona je iznosila 379 KM! Bila sam blago rečeno šokirana - ističe Maja. Priznaje da je nakon toga cijelu noć plakala. - Znala sam da moram odraditi taj staž i odlučila sam stisnuti zube i nastaviti. Situacija se nije mijenjala nabolje ni ubuduće. Čak je otac verbalno napao poslodavca koji mu je s podsmijehom odvratio “Ako ona neće raditi, ima tko hoće”. Ubrzo sam završila u bolnici zbog ozbiljnijih želučanih komplikacija. S energetskim pićima sam morala prekinuti, kao i s poslom. 
Liječnici su mi dali terapije, a počela sam posjećivati i psihologa. Moje stanje se popravljalo i kroz godinu 
dana počela sam normalnije spavati.

Upornost se isplati

Danas je Maja zaposlena u računovodstvu, srećom, jedne normalne i veće tvrtke u BiH. - Mjesečno zarađujem 1700 KM, a budući da sam radoholičar, nije mi ponekad problem ostati i malo duže kada znam da mi se to isplati i da se moj rad cijeni. Također, i u njenu tvrtku dolaze pripravnici. - Na njih pazim jer znam što sam ja prolazila i pomažem im koliko mogu, bez da tražim da ostaju duže i ugrožavaju sebe i svoj život. Dok razgovaramo, spominjemo i primjer iz Velike Britanije. - To je veća država i takve stvari prije procure u javnost, a kod nas se za tiraniju koju provode određeni poslodavci ne zna. 
Ne strahuju ni od čega, ali netko od gore vidi sve i vrati kad tad. Ta tvrtka u kojoj se meni događalo sve ono loše na rubu je propasti. I nisam bila jedina kojoj su činili zlo, ali sve to jednom dođe na svoje. Danas sam sretna što je taj crni svijet ovisnosti o nespavanju, opsesiji poslom, 
opsjednutošću dokazivanjem napokon iza mene - iskreno je priznala.