Zbog silovanja Hrvatice u Varešu, Bašiću 7 godina, Sud BiH ide dalje

Tiho i bez pompe u javnosti Sud BiH osudio je Muhidina Bašića i Mirsada Šijka na po sedam godina zatvora zbog zločina počinjenih u Varešu. Bašić i Šijak, bivši pripadnici Armije BiH, proglašeni su krivim zbog silovanja ženske osobe hrvatske nacionalnosti 25. siječnja 1994. u zatvoru u Varešu, prenio je BIRN.

Bio na dužnosti

Podsjećamo, Muhidin Bašić u ratu je bio načelnik Odjela službe državne sigurnosti Olovo, a Mirsad Šijak, vojni policajac, pripadnik 122. lake brigade Armije BiH. Bašić je, usprkos ovom monstruoznom zločinu, nakon rata nastavio graditi karijeru. Podizanje optužnice zateklo ga je na čelu Odjela za borbu protiv organiziranog kriminala Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA). Javnost je tek prije nepune dvije godine saznala da je jedan od čelnih ljudi OSA-e, i to načelnik Odjela za borbu protiv organiziranog kriminala, zapravo silovatelj. Ono što je u cijeloj priči oko procesuiranja i presude Bašiću možda i važnije od sudskog procesa, jest drama koju je cijelo vrijeme od podizanja optužnice pa do presude prolazila žrtva. U početku, smogla je hrabrosti i dala iskaz Udruženju “Žena - žrtva rata”. Umjesto zaštite, od nje je doživjela sramnu izdaju, i to od predsjednice Udruženja Bakire Hasečić. Ona je Bašiću osobno prijavila žrtvu koja se obratila Udruženju radi procesuiranja zločina, a to su na Sudu, u postupku protiv Bašića i Šijka, potvrdile Meliha Merdžić i Amela Međuseljac, članice spomenutog udruženja koje su bile svjedokinje Tužiteljstva BiH. One su na Sudu BiH izjavile kako je prilikom uzimanja izjave od žrtve došla Bakira Hasečić koja je potom telefonom nazvala optuženog Bašića. Po izjavama svjedokinja, Bašić je odmah sutra došao u Udruženje te zatražio da mu se oda identitet osobe koja ga je prijavila, navodeći i sam njezino ime uz konstataciju da ga je prijaviti mogla samo osoba koju je naveo. Time i sam priznao zločin jer drugog načina da zna ime žrtve nije bilo. Od trenutka kada je Bakira Hasečić stala na stranu zločinca, umjesto u zaštitu žrtve, za žrtvu je počela agonija. Osim prisjećanja na stravično iskustvo, doživljavala je i prijetnje. Potvrdila nam je to osobno uz molbu da javno ne otkrijemo njezin identitet. Progon silovatelja kojemu je bila izložena mjesecima, do podizanja optužnice, bio je težak za nju i obitelj.

Podijeljenost društva

Ostaje samo nada da je presudom Bašiću i Šijku barem dijelom zadovoljena pravda. Uz njih dvojicu, za zločin još trebaju odgovarati dvije osobe, a čiji je identitet žrtvi nepoznat. Vidjet će se znaju li imena Bašić i Šijak. Pravosuđe je nepravomoćnom presudom kojom je obojicu osudilo na po sedam godina zatvora tek započelo posao zadovoljavanja pravde. Upravo zato iznenađuje činjenica da je u većini medija presuda Bašiću i Šijku prošla skoro nezapaženo. Da su žrtva i silovatelj bili druge nacionalne pripadnosti, takvo se što sasvim sigurno ne bi dogodilo, što, nažalost, još jednom potvrđuje podijeljenost društva u kojemu je još uvijek najvažnija nacionalnost zločinca, odnosno žrtve.