Zločin u Bugojnu je sada udruženi zločinački poduhvat

Udruženi zločinački pothvat. Ovu je kvalifikaciju Tužiteljstvo BiH prvi put upotrijebilo kako bi opisalo kaznenu odgovornost skupine bošnjačkih vojnih i političkih dužnosnika okupljenih u Ratnom predsjedništvu Bugojna. Cilj udruženog zločinačkog pothvata, pojasnila je Slavica Terzić, tužiteljica u predmetu «Gasal i ostali» iznoseći svoju završnu riječ u ovom procesu, bio je protjerati Hrvate iz Bugojna.

Završne riječi

«Ovo je prvi put da se povlači teza o udruženom zločinačkom pothvatu za ratna događanja u središnjoj Bosni. Uvjerena sam da će sudsko vijeće prihvatiti ovakvu kvalifikaciju jer temelji se na neoborivu i ključnom dokazu, dnevniku Dževada Mlaće», izjavila je za naš list tužiteljica Slavica Terzić. Inače, završnim riječima Tužiteljstva BiH privodi se kraju troipolgodišnji proces suđenja Nisvetu Gasalu, zapovjedniku logora Stadion, Musajbu Kukavici, zapovjedniku straže u ovom logoru, i Senadu Dautoviću, zapovjedniku Stanice javne sigurnosti u Bugojnu. Tužiteljica Terzić u svome je izlaganju pokušala sažeti 130 stranica završne riječi koja se temelji na dnevniku Dževada Mlaće, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna. «U dnevniku Dževada Mlaće zapisan je plan za sve ono što se kasnije događalo. U njemu su svi odgovori, planiranja, operativni plan događanja u Bugojnu u ratnom razdoblju. U ovom dnevniku su svi odgovori koji su potrebni ovom vijeću, ovdje su posložene sve radnje i sve osmišljene ideje velikih i malih riba», kazala je, uz ostalo, tužiteljica Terzić. Govoreći o konkretno optuženima, tužiteljica Terzić je Nisveta Gasala i Musajba Kukavicu nazvala malim, a Senada Dautovića, velikom ribom. Iako ih je nazvala «malim ribama» Terzićeva se u svoj završnoj riječi posebno osvrnula na iskaze Nisveta Gasala i Musajba Kukavice koji se tiču odvođenja hrvatskih zatočenika na prisilno kopanje rovova. Gasal u prisiljavanju na rad izgladnjivanih i mučenih zatočenika nije vidio ništa strašno. «Ova izjava zvuči nevjerojatno. Ne da je to bilo strašno, to je bio horor», stoji u završnoj riječi Slavice Terzić. A kad su se «sitne ribe» tako ponašale, što su tek radile one «krupnije», poput Senada Dautovića? «Dautović se nije suprotstavljao udruženom zločinačkom planu, već ga je dograđivao i sudjelovao u njegovu kreiranju. Tužiteljstvo smatra da je Dautović za svoj rad ocijenjen čistom desetkom jer on je osoba kojoj su se zarobljeni Hrvati predali vjerujući da će biti zaštićeni Ženevskom konvencijom», izjavila je tužiteljica Terzić prosuđujući Dautovićevo mjesto u udruženom zločinačkom pothvatu progona bugojanskih Hrvata. Umjesto zaštite, Dautović je zatočenike pozatvarao te ih podvrgnuo najgorim vrstama mučenja. Potvrdio je to i Besim Hodžić, aktualni savjetnik federalnog ministra Zukana Heleza, a u ratu zapovjednik logora Gimnazija. Hodžić je kao svjedok obrane Senada Dautovića jasno rekao kako su služba državne sigurnosti i njegov šef Senad Dautović bili nadležni za zatočenike. Hodžić je, stoji u završnoj riječi tužiteljice Terzić, bezočnim lažima pokušao obraniti Dautovića tvrdeći da u Gimnaziji nije bilo premlaćivanja. «To svojim iskazom najbolje demantira svjedok Ilija Dujmović koji je izjavio kako mu je Besim Hodžić prijetio priključenjem genitalija na induktorski telefon», stoji, uz ostalo, u tekstu završne riječi. No, posebno mjesto u ovom dokumentu koji argumentirano potvrđuje tezu Tužiteljstva BiH o tomu da je u Bugojnu proveden udružen zločinački plan zauzima Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna.

Ključni dokazi

Dnevnik Dževada Mlaće, koji je u posjedu Tužiteljstva BiH od 16. travnja 2007. godine, od akcije uhićenja Enesa Handžića i Senada Dautovića prilikom koje je pretresena i kuća Dževada Mlaće, ključni je dokaz Tužiteljstva jer sadrži operativni plan svih akcija, svih pora života u ratnom Bugojnu, svih kazamata, svih mučilišta, naglasila je u svojoj završnoj riječi tužiteljica Tužiteljstva BiH, Slavica Terzić te kao kazamate i mučilišta pobrojala Stadion NK Iskra, Gimnaziju, KSC, Marksistički centar, Centar službi sigurnosti.