Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija (MVPEI) na svojim je web stranicama od 2002., kada je ministar bio Tonino Picula, do danas, kada je ministar Gordan Jandroković, objavilo više od 2000 diplomatskih bilježaka. Bilješke nisu klasificirane kao tajni dokumenti te su stoga objavljene na adresi www.mvpei.hr/MVP.asp?pcpid=1385. Bilješke hrvatskih veleposlanika objavljuju se kao Bilten MVPEI-ja koji ima podnaslov Javna diplomacija i promocija Hrvatske.
Promocija taštine
Nisu ništa manje zanimljive od WikiLeaksovih dokumenata, iako su deklasificirane, jer otkrivaju naličje hrvatske diplomacije i s obzirom na sadržaj mogli bi se nazvati Gastronomska diplomacija i promocija taštine.
U bazi ima najviše dokumenta o organizaciji različitih primanja i večera, u kojima se na kraju bilješke uglavnom naglašava kako su “na prijamu ponuđeni birani specijaliteti hrvatske kuhinje što je upotpunilo vrsno hrvatsko slavlje” ili kako su “uz vrlo bogatu i maštovitu hotelsku trpezu služena i vrhunska vina, što je imalo vrlo dobar odjek među uzvanicima” ili kako su “elegantni gosti, gastronomske poslastice, tople melodije Jadrana bili nerazdvojnim dijelom večeri”. Svi bilteni iz lipnja obiluju iscrpnim izvješćima o proslavi Dana državnosti, iz kojih se stječe dojam da se veleposlanici natječu tko će imati više gostiju. Vrhunac licitacija dosegnut je 2005. kada nitko nije prijavio manje od 400, a najviše 1000 gostiju. Tek 2007. netko se sjetio da bi bilo bolje objavljivati zbirna izvješća o proslavama, bez detalja o vinima, sponzorima, hrani i elegantnim gostima.
U trivijalnima opisima proslava mogu se pronaći i zanimljivi podaci koji u trenutku nastanka nisu ništa značili, ali su danas vrući. Tako, primjerice, u bilješci poslanoj iz Veleposlanstva u Bernu 24. studenog 2006., o otvaranju butika “Croata” kravata u središtu glavnoga grada Lihtenštajn Vaduza, piše kako je u toj poreznoj oazi promociju hrvatskog gospodarstva organizirala Hypo banka. Ista ona banka o kojoj WikiLeaks piše kako je “u slučaju Hypo Sanader navodno dogovorio zajam od četiri milijuna njemačkih maraka svom susjedu Miroslavu Kutli u devedesetima, za što je od Kutle zauzvrat primio 800.000 DM”.
Ljubitelji lijepe riječi
Bivši premijer također se spominje u Biltenu MVPEI-ja, i to kao autor antologije koja je izazvala klicanje indijskih ljubitelja stihova. U bilješci iz veleposlanstva u New Delhiju od 18. listopada 2006. navodi se kako su “indijski posjetitelji glasno reagirali i uključivali se tijekom čitanja poezije (uobičajeno za indijski literarni milje)” iz antologije “U tom strašnom času”, koju su priredili Sanader i Ante Stamać.
Samo nekoliko dana nakon tog događaja, hrvatski diplomati zabilježili su još jedan literarni događaj. Naime, veleposlanstvo iz Berna poslalo je 22. listopada 2006. bilješku o predstavljanju knjiga Miroslava Tuđmana i Miroslava Međimorca, inače bivšeg šefa nekadašnje VII. uprave MVP-a koja je bila zadužena za obavještajne djelatnosti. – Nakon autorovih odgovora na nekoliko upita nazočnih, susret je završen prodajom knjiga – zabilježili su hrvatski diplomati.
Uz gastronomiju i literaturu, nogometne su utakmice također jedna od zastupljenijih tema, a sadržaj objavljenih bilježaka počeo se mijenjati potkraj 2009. i početkom 2010., kada se ponovno počela isticati potreba za gospodarskom diplomacijom. Naglo je povećan broj bilježaka u kojima se opisuju posjeti sajmovima namještaja, dizajna i industrijske robe.
Preuzeto sa www.vecernji.hr