Župnu crkvu u Rakitnu krasit će 19 vitraja

Rakitno je mjesto koje se posljednjih godina uzdiglo više nego ijedno mjesto u BiH njegove veličine i strukture žitelja. Ovdje već godinama ne postoji odlijevanje i iseljavanje stanovništva, kao što i ne postoje nezaposleni, iako ima koji obvezni besposlenjak kao i u drugim mjestima. Dapače, ovdje se već vraćaju pojedine odseljene obitelji i grade svoja obiteljska gnijezda na očevini. A zašto i ne?!

Trud koji je ostao

Naime, ovdje je gospodarstvo živnulo na vrijeme dok su drugi ponižavali i omalovažavali stočarstvo i poljodjelstvo, ili pak se dali na kuknjavu i neisplativost rada ljudskih ruku i uma. Bilo je dovoljno da netko povuče, ili nekolicina njih, prave poteze i da se mjesto preporodi. Nije, baš, Bogom dano ni klimatski niti zemljopisno, ali to nisu smetnje onima koji hoće i žele raditi i stvarati. I drugi su išli u zapadnu Europu kada i oni, ali nisu osim kuća i stanova u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Posušju, Mostaru i sličnim mjestancima ništa velikoga ostvarili. Oni su, ipak, mimo druge školovali svoju djecu i čuvali svoje Rakitno. Djeca onih koji su ostavili trud, znoj i život u inozemstvu su znali vrednovati ovo i danas vraćaju na tolike načine. Zar nekoliko knjiga o Rakićacima i Rakitnu ovome ne svjedoči, pa i posljednja dvotomska monografija. Sveti Pavao lijepo reče da se gladnome ne propovijeda jer ga treba prije nahraniti. Čini mi se da su i oni sa svojim župnikom dr. fra Marinkom Lekom tako i postupili. Najprije su učvrstili gospodarske temelje svoga Rakitna i to zrelim gospodarstvom. Potom je došao red i na kulturu i vjeru, odnosno na uređenje crkve. Prije nekoliko godina iz temelja su uredili crkvu u koju nije dirano od blagoslova 1967. Tada ju je dovršio fra Jozo Pejić koji ju je i zatemeljao. Ovdje je iznimka jedino zvonik i bakarni krov što ih je uradio fra Ante Penava. Prije dvije godine obnova crkve je dovršena: obadvije žbuke – unutarnja i vanjska, rasvjeta, stropovi, kameni pod, oltar, svetohranište, prilazno i ulazno stubište. Sada je došao red i na 19 prozora da se i oni „urede“. Župnik je to davno objavio, ali je čekao i tražio mišljenja kako i s kime, te da sama ideja zrije među župljanima. Tako mudro i strpljivo planirano je i, na koncu, uspjelo. Odabrao je akademskog i provjerenog umjetnika – slikara Antu Mamušu. Ante je već oslikao desetke crkava ovdje oko nas i tako jednako, slobodno i sigurno kažem, više desetaka crkava i kapelica u Bosni.

Religiozni motivi

Dovoljno je reći da su njegove slike bile darovima Clintonu za potpis primirja, u dva navrata papi Ivanu Pavlu II. prigodom posjeta u naše krajeve. U svakom slučaju radi se o umjetniku koji je na samom vrhu slikara u hrvatskom korpusu, a po religioznom izričaju, zacijelo je na prvom i, za sada, neprikosnovenom mjestu. Njegovi religiozni motivi zovu, privlače i ne trebaju ni tumača, ni prevoditelja, a od tebe čine pobožnijega pred Svetinjom koju ti predočava. Na ponudu i natječaj u samoj župi je već skoro planula predbilježba za pojedine motive i prozore. Najvjerojatnije da će sve to biti postavljeno i u ovoj godini, jer je već dovršen veći dio prozora. Prije nekoliko dana župnik je obišao radove i iskazao svoje zadovoljstvo, do sada, učinjenim, te dogovorio način potpisa darovatelja i sigurnosnoga postavljanja.