Osiguranje kvalitete i konkurentnost riječi su na kojima rektor Sveučilišta prof. dr. sc. Vlado Majstorović inzistira. S vidljivim optimizmom u intervjuu za Večernji list da Sveučilište u Mostaru, bez obzira na financijske i druge poteškoće, mora ustrajati na osnaživanju uloge na nacionalnoj razini, podizanju kvalitete nastave i istraživanja, a na međunarodnoj razini sudjelovanjem u međunarodnim projektima ostvariti prepoznatljivost i priznatost Sveučilišta u Mostaru.
Kako je moguće ostvarenje ovih zahtjevnih ciljeva s obzirom na financijske i druge poteškoće s kojima se suočava Sveučilište?
Više puta sam isticao kako je provedba reforme visokoga obrazovanja koju promovira bolonjski proces prilika za ostvarenje postavljenih ciljeva.
Bolonjski proces je dosta apstraktan pojam za širu javnost. Što mu je zapravo cilj?
Cilj reformskih postupaka bolonjskoga procesa je stvaranje jedinstvenoga europskog prostora visokog obrazovanja i povećanje međunarodne kompetitivnosti europskih sveučilišta. Stvaranje većeg europskog sveučilišnog „tržišta“ trebalo bi omogućiti lakše povezivanje sveučilišta u Europi. Tijekom reformi koje predviđa Bolonjska deklaracija trebali bi se ujednačiti akademski stupnjevi koji se dosta razlikuju u nacionalnim sustavima visokoga obrazovanja. Ujednačavanjem akademskih stupnjeva i zvanja postiže se pokretljivost.
Što ta pokretljivost točno znači?
To znači da se studije započete u jednoj zemlji mogu nastaviti u drugoj i da se diplomira u trećoj. To znači da ne samo diplome nego i semestri moraju biti prevodivi. Prevodivost se postiže europskim sustavom prijenosa bodova (ECTS). Optimalan broj bodova tijekom akademske godine je 60. Tako zarađeni bodovi mogu se bez komplikacija uložiti na nekom drugom Sveučilištu za isti akademski stupanj i isto zvanje. Istovremeno ovim sustavom postiže se rješavanje problema dužine studiranja.
A što se tiče dužine trajanja studija?
Preporuka Bolonjske deklaracije jest da preddiplomski studiji traju tri do četiri godine i da studente osposobljavaju za profesionalan rad. Diplomski studij traje jednu do dvije godine, omogućava dodatno stručno usavršavanje i uvodi studente u znanstveni rad koji bi bio nastavljen u trećem ciklusu odnosno poslijediplomskom studiju za stjecanje doktorata znanosti.
Što znači provedba bolonjskoga procesa za državu , a što za neposredne sudionike njegove provedbe?
Za državu provedba bolonjskoga procesa znači najbrži i najsigurniji put priključenja u jedinstveni europski visokoobrazovni i istraživački prostor, mogućnost za brži gospodarski i cjelokupan društveni razvitak utemeljen na znanju te prilika za izlazak iz kruga nerazvijenih zemalja.
A što to znači za neposredne sudionike provedbe bolonjskoga procesa odnosno studente i akademsko osoblje?
Za studente to znači sigurnost da će biti obrazovani kao i njihove kolege na sveučilištima u europskim zemljama, jamstvo da će im diplome biti jednako vrijedne, a za akademsko osoblje izazov da budu jednako kvalitetni, priznati i da imaju status kao i njihove kolege na sveučilištima u europskim zemljama.
Što je čija zadaća u bolonjskom procesu?
Prilagođavanje nastavnih planova i programa, osposobljavanje nastavnika i suradnika, uvođenje obrazovnih normi i standarda kakvi su na sveučilištima u europskim zemljama zadaća je i odgovornost visokoobrazovnih ustanova odnosno Sveučilišta i njegovih članica. Donošenje odgovarajućih zakona koji će omogućiti provedbu reforme obrazovanja i upravljanja, obrazovnih standarda i kriterija u BiH te osiguranje financijskih sredstava za provedbu reforme odgovornost je nadležnih tijela vlasti za obrazovanje u BiH jer su te obveze preuzete pristupanjem ostalim zemljama potpisnicama Bolonjske deklaracije.
Dokle se stiglo s provedbom bolonjskoga procesa na mostarskome Sveučilištu?
Sukladno politici društvene zajednice u oblasti visokoga obrazovanja u dosadašnjoj provedbi bolonjskoga procesa napravili smo strukturne promjene, definirali obrazovne cikluse, strukturu i sadržaj obrazovnih programa, utvrdili ECTS bodove, proveli prvi i drugi obrazovni ciklus promovirali prve magistre struke i na nekim članicama Sveučilišta pokrenuli treći obrazovni ciklus, odnosno poslijediplomski studij za stjecanje doktorata znanosti, Osim toga, Sveučilište je izradilo strategiju razvitka za razdoblje 2011.-2016. te sve potrebne akte za akreditaciju, što znači da je u potpunosti pripravno za prijavu i provedbu postupka akreditacije.
Možete li naznačiti ključne probleme u dosadašnjoj provedbi i kako dalje?
Nažalost, u zemlji brojnih problema kao što je naša ni provedba bolonjskoga procesa ne teče onako kako bismo htjeli i željeli. Unatoč tome što se BiH opredijelila za njegovu provedbu, nakon desetljeća, mnogi pokazatelji upozoravaju kako smo još uvijek opterećeni hipotekama prošlosti zbog kojih se na europskoj sveučilišnoj karti svrstavamo među rijetke pred kojima je još uvijek dilema provesti reformu ili zadržati postojeće stanje koje bi nam kao takvo, zapravo onemogućilo uključenje u europski obrazovni prostor.
Tijela vlasti u BiH na svim razinama moraju ubrzati izgradnju pristupa koji će biti u skladu sa suvremenim europskim standardima prije svega usklađivanje i donošenje odgovarajućih zakonskih propisa koji reguliraju ovo područje, ali jednako tako i uspostavu sustavnog i stabilnog financiranja visokog obrazovanja kao javnog dobra. Visokoobrazovne ustanove odnosno sveučilišta će morati vrlo odgovorno pristupiti traženju optimalnih rješenja u pravcu izgradnje suvremenog ustroja i djelovanja kojeg će karakterizirati akademska autonomija, strateško planiranje, razvijen sustav osiguranja kvalitete, nastava informirana istraživanjem, suvremeni menadžment ljudskih i financijskih resursa te integrirani ICT sustav.
Pored provedbe bolonjskoga procesa kakvi su izazovi pred Sveučilištem u Mostaru?
Osim provedbe Bolonjskoga procesa i osiguranja kvalitete kao njegove glavne odrednice, Sveučilište se susreće s izazovima internacionalizacije i uključivanja u europsko istraživačko područje. Značajan iskorak na tom putu je već napravljen. Sveučilište je punopravni član najznačajnijih europskih i regionalnih sveučilišnih udruženja i akademskih mreža. Međutim najveći izazov u internacionalizaciji Sveučilišta vezani su za pokretanje poslijediplomskih doktorskih i specijalističkih studija i njihovo uključivanje u istraživačke sveučilišne programe i pravce razvoja.
Koje su ključne poteškoće s kojima se Sveučilište susreće?
Kao i na svim sveučilištima u BiH, nažalost, poteškoće su brojne. Na prvom je mjestu problem sustavnog i stabilnog financiranja. Mi pripadamo društvu koje brzo prihvaća novine, potpisuje dogovore i donosi deklaracije ali teško pronalazi i izdvaja sredstva za realizaciju postavljenih ciljeva. Međutim, bez odgovarajućih financijskih sredstava svi razvojni planovi, ma kako bili kvalitetni bit će nažalost neostvareni. Ukoliko se nastavi s dosadašnjom dinamikom i načinom financiranja Sveučilišta, to bi zasigurno ostavilo trajne i nesagledive posljedice po njegovu budućnost. Uvjeren sam u skoru pozitivnu promjenu odnosa vlasti u BiH prema financiranju visokoga obrazovanja kao javnog dobra.
