Unija za održivi povratak i integracije u BiH (UZOPI) s predsjednicom Mirhunisom Zukić na čelu organizirala je jučer u Sarajevu sastanak svih nadležnih za rješavanje pitanja povratka izbjeglih i raseljenih. Sastanku su se odazvali predstavnici diplomatskog zbora i međunarodnih organizacija u BiH te predstavnici državnih i entitetskih institucija. Iako su bili pozvani, pozivu se nisu odazvali predstavnici političkih stranaka, posebno onih koje su na listopadskim izborima dobile najveće povjerenje građana. Na konferenciji za novinare održanoj prije sastanka, Zukić je istaknula da će UZOPI u BiH tražiti veću angažiranost Vijeća ministara i međunarodne zajednice u procesu povratka.
“Petnaest godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma mi još imamo velik broj onih koji se nisu vratili u svoje domove. Za obnovu je ostalo još 145.000 kuća i stambenih jedinica, a u kolektivnim centrima još boravi oko 7.000 osoba”, kazala je Zukić. Dodala je da je od 2006. do 2010., od predviđenih 40.000 stambenih jedinica, obnovljeno tek njih 3.450, a što je manje od deset posto od planiranog. Nisu doneseni i amandmani na Ustav o konstitutivnosti naroda tako da je izražena podjela po nacionalnom ključu kako o pitanju donacija za održivi povratak, tako i pri zapošljavanju povratnika. Pozitivna stvar je, istaknula je Zukić, usvajanje revidirane strategije za provedbu Aneksa 7. koja obuhvaća i rješavanje pitanja kompenzacije za imovinu koja ne može biti vraćena izbjeglim i raseljenim. S druge strane, država smatra da je u danim mogućnostima uradila mnogo u procesu povratka. “Ono što je obilježilo proces povratka u protekle tri godine jesu velika proračunska izdvajanja u svezi s pitanjima rješavanja problema izbjeglih i raseljenih.
U tri godine je izdvojeno više od 150 milijuna KM. Najveći dio sredstava utrošen je za obnovu stambenih jedinica”, kazao je državni pomoćnik za izbjeglice i raseljene osobe Mario Nenadić. Dodao je da je evidentno da će se, za konačno rješavanje problema izbjeglih i raseljenih, BiH morati kreditno zadužiti. “Disproporcija između mogućnosti BiH i potreba izbjeglih i raseljenih je 1:10”, pojasnio je Nenadić
