Agencija Srna jučer je objavila izvješće koje je radilo zapovjedništvo HVO-a u srednjoj Bosni za NATO, a u kojem se potvrđuje kako je Armija BiH u napadima na Srbe i Hrvate koristila bojne otrove. Dokument nosi oznaku TAJNO, a u njemu se precizno opisuje na koji način je Armija BiH došla do otrova s kojima je granatirala gradove pod hrvatskom i srpskom kontrolom. “Početkom ljeta 1993. godine bosanski muslimani su putem ‘islamske mreže’ nabavili od arapskih zemalja više od 30 zrakoplovnih bombi, punjenih nepoznatom vrstom bojnih otrova.
Bombe iz Sirije
Bombe su stigle iz Sirije i kamionima Crvenog krsta prevezene su u skladište u Dubravama kod tuzlanske zračne luke”, navodi se u tom dokumentu. S bombama je stiglo i pet stručnjaka za kemijsko oružje koji su trebali naučiti pripadnike muslimanskih snaga kako da ih upotrijebe. “Muslimani su namjeravali upotrijebiti bombe s vremenskim upaljačima /time bomb/ u defenzivne svrhe. Budući da je u Tuzli smješten dio kemijske industrije, pristupilo se osmišljavanju proizvodnje kemijskog oružja”, napominje se u ovom dokumentu. Na kraju je Armija BiH otvor stavljala u minobacačke granate jer su minobacači bilo locirani na svim njihovim položajima. Bombe punjene kloridom su prvi put korištene na prostoru Zvornika 2. kolovoza 1993. godine. Ne u defenzivne svrhe nego u napadima koji su imali za cilj izbijanje snaga Armije BiH na Drinu. Napad nije uspio, ali je registrirano korištenje otrova. Nakon toga, isto oružje je korišteno u napadima na Hrvate srednje Bosne. Jučer nam je nekoliko generala HVO-a u razgovorima potvrdilo istinitost ovih navoda. - Te granate su se koristile na području srednje Bosne. S njima su granatirani Busovača, Vitez i brojni položaji HVO-a. Ovo je bio samo jedan od načina kako su Hrvate pokušali protjerati iz srednje Bosne - rekli su nam naši sugovornici. Očekuje se kako će oni ovih dana i službeno izaći u javnost s dokumentima i saznanjima o ovom slučaju. U objavljenom izvješću se navodi kako je u to vrijeme Ejup Ganić bio zadužen za nabavu oružja i razvoj vojne industrije bosanskih muslimana. Kasnije tu ulogu je preuzeo Hasan Čengić. U dokumentu od 1. travnja 1993. godine, čiji faksimil posjeduje Srna, vidi se da je Predsjedništvo Skupštine općine Tuzla tražilo od Ministarstva obrane Hrvatske suglasnost za pretakanje kemikalija iz poduzeća “INA - Petrohemija” iz Kutine. Traženo je pretakanje 160 tona azotne kiseline, 120 tona oleuma i koncentrirana sumporna kiselina.
Jamstvo Hrvatskoj
U ovom dokumentu se daju jamstva da će proizvodi od tih kemikalija isključivo biti upotrebljavani u okviru zone djelovanja Drugog korpusa Oružanih snaga RBiH u kojem djeluju pod jedinstvenim zapovjedništvom i postrojbe HVO-a. Isto tako se daju jamstva da će ovi proizvodi biti upotrijebljeni samo u borbi protiv “četničkog agresora”.
Potpisnik ovog dokumenta koji ima i službeni pečat je Bahrija Tanović. Posrednik u ovom poslu bilo je Veleposlanstvo RBiH u Zagrebu. Treba napomenuti kako je UNPROFOR radio analize tla na kojima su korišteni bojni otvori.
Nalazi su potvrdili kako je Armija BiH koristila bojne otrove protiv Hrvata i Srba. O svemu je bio informiran vrh NATO-a, a unatoč tome što je sve ove informacije znala međunarodna zajednica, vojni vrh u BiH, tajna je pažljivo skrivana dva desetljeća i nitko nije odgovarao pred licem pravde za ove zločine. Pitanje je hoće li se to sada promijeniti.
Agencija Srna jučer je objavila izvješće koje je radilo zapovjedništvo HVO-a u srednjoj Bosni za NATO, a u kojem se potvrđuje kako je Armija BiH u napadima na Srbe i Hrvate koristila bojne otrove. Dokument nosi oznaku TAJNO, a u njemu se precizno opisuje na koji način je Armija BiH došla do otrova s kojima je granatirala gradove pod hrvatskom i srpskom kontrolom. “Početkom ljeta 1993. godine bosanski muslimani su putem ‘islamske mreže’ nabavili od arapskih zemalja više od 30 zrakoplovnih bombi, punjenih nepoznatom vrstom bojnih otrova.
Bombe iz Sirije
Bombe su stigle iz Sirije i kamionima Crvenog krsta prevezene su u skladište u Dubravama kod tuzlanske zračne luke”, navodi se u tom dokumentu. S bombama je stiglo i pet stručnjaka za kemijsko oružje koji su trebali naučiti pripadnike muslimanskih snaga kako da ih upotrijebe. “Muslimani su namjeravali upotrijebiti bombe s vremenskim upaljačima /time bomb/ u defenzivne svrhe. Budući da je u Tuzli smješten dio kemijske industrije, pristupilo se osmišljavanju proizvodnje kemijskog oružja”, napominje se u ovom dokumentu. Na kraju je Armija BiH otvor stavljala u minobacačke granate jer su minobacači bilo locirani na svim njihovim položajima. Bombe punjene kloridom su prvi put korištene na prostoru Zvornika 2. kolovoza 1993. godine. Ne u defenzivne svrhe nego u napadima koji su imali za cilj izbijanje snaga Armije BiH na Drinu. Napad nije uspio, ali je registrirano korištenje otrova. Nakon toga, isto oružje je korišteno u napadima na Hrvate srednje Bosne. Jučer nam je nekoliko generala HVO-a u razgovorima potvrdilo istinitost ovih navoda. - Te granate su se koristile na području srednje Bosne. S njima su granatirani Busovača, Vitez i brojni položaji HVO-a. Ovo je bio samo jedan od načina kako su Hrvate pokušali protjerati iz srednje Bosne - rekli su nam naši sugovornici. Očekuje se kako će oni ovih dana i službeno izaći u javnost s dokumentima i saznanjima o ovom slučaju. U objavljenom izvješću se navodi kako je u to vrijeme Ejup Ganić bio zadužen za nabavu oružja i razvoj vojne industrije bosanskih muslimana. Kasnije tu ulogu je preuzeo Hasan Čengić. U dokumentu od 1. travnja 1993. godine, čiji faksimil posjeduje Srna, vidi se da je Predsjedništvo Skupštine općine Tuzla tražilo od Ministarstva obrane Hrvatske suglasnost za pretakanje kemikalija iz poduzeća “INA - Petrohemija” iz Kutine. Traženo je pretakanje 160 tona azotne kiseline, 120 tona oleuma i koncentrirana sumporna kiselina.
Jamstvo Hrvatskoj
U ovom dokumentu se daju jamstva da će proizvodi od tih kemikalija isključivo biti upotrebljavani u okviru zone djelovanja Drugog korpusa Oružanih snaga RBiH u kojem djeluju pod jedinstvenim zapovjedništvom i postrojbe HVO-a. Isto tako se daju jamstva da će ovi proizvodi biti upotrijebljeni samo u borbi protiv “četničkog agresora”. Potpisnik ovog dokumenta koji ima i službeni pečat je Bahrija Tanović. Posrednik u ovom poslu bilo je Veleposlanstvo RBiH u Zagrebu. Treba napomenuti kako je UNPROFOR radio analize tla na kojima su korišteni bojni otvori.
Nalazi su potvrdili kako je Armija BiH koristila bojne otrove protiv Hrvata i Srba. O svemu je bio informiran vrh NATO-a, a unatoč tome što je sve ove informacije znala međunarodna zajednica, vojni vrh u BiH, tajna je pažljivo skrivana dva desetljeća i nitko nije odgovarao pred licem pravde za ove zločine. Pitanje je hoće li se to sada promijeniti.
