Ja još uvijek ne mogu vjerovati da je moj Branko to učinio. Sve znam i sve sam pročitao ali u tolikom sam šoku da bih i sad stavio ruku u vatru da on nije ubojica - ispričao je za Večernji list drhtavim glasom Zlatko Kumpf, bliski prijatelj Branka Kolopera, čovjeka koji je u subotu poslijepodne u Vodicama rafalnom paljbom iz automatske puške likvidirao jednog od moćnijih šibenskih poduzetnika Tedija Slamića, da bi nešto kasnije u Ražinama na ulazu u Šibenik likvidirao stečajnu upraviteljicu i HDZ-ovu gradsku vijećnicu Radojku Danek, njezinog supruga i poduzetnika Tonija Šparadu.
Kasnije navečer u Vodicama je pokraj automobila pronađeno beživotno Koloperovo tijelo. Sumnja se da je presudio sam sebi. Obitelj je shrvana i ne želi s nikim ostvarivati kontakt već su se, doznajemo, pobrinuli za Koloperovu staru majku na selu koju su pokušali izolirati od medija i vijesti kako šok ne bi bio presudan za nju.
Ukratko, riječ je o nerazjašnjenim poslovnim odnosima, propalim tvrtkama i dugovima. Navodno se Koloper nije mirio s činjenicom da stečajna upraviteljica imovinu njegove propale tvrtke daje u bescjenje kako bi se namirio dug prema Tediju Slamiću. No, nakon završene kriminalističke istrage svakako bi trebalo biti poznato više detalja.
Kumpf je bio jedan od Koloperovih najbližih prijatelja, bili su toliko dobri da ga je Koloper prihvatio kao člana obitelji.
"Ja sam kao mladi dečko počeo raditi u jednoj Koloperovoj pekari. Taj čovjek mi je u životu sve omogućio. Bezbroj puta mi je pomagao i stajao na dispoziciji kao čovjek koji je uvijek mogao udijeliti koristan i iskren savjet. No, nije bio tu samo za mene. Vjerujte mi da danas ne možete pronaći ijednog njegovog bivšeg radnika koji će kazati nešto loše o njemu. Ok, tvrtka je propala, ljudi su ostali bez posla, ali to je viša sila. Koloper se do zadnjeg borio da nitko nije gladan, žedan i da svima plaća stiže na vrijeme", nastavlja za Večernji list priču Kumpf koji je trenutno zaposlen u šibenskom gradskom pogrebnom poduzeću Čempresi pa mu je tim više ova situacija više neugodna budući da je uključen u posthumnu proceduru svoga bivšeg poslodavca i prijatelja.
Posljednji je put, kaže, Kolopera vidio prije nešto manje od mjesec dana.
"Bili smo kod njega kući. Ničim, baš ničim u svome ponašanju nije odavao slabost, gnjev ili srdžbu. Njegova vrata su uvijek bila otvorena, a stol pun hrane, pića i ljudi. Ponašao se normalno i pristojno kao i uvijek. Znao sam za njegove probleme oko propale tvrtke. On je naprosto smatrao da njegovi strojevi i hala vrijede više od procijenjenog te da ga politika u dogovoru s konkurencijom želi pregaziti i njegovu imovinu staviti na bubanj. Nije se mirio s time, ali nije ni pokazivao ikakva iracionalna ponašanja. Držao je do toga kao do klasičnog financijskog problema kojeg ima većina Hrvata, no nitko nije očekivao da bi se odlučio na likvidaciju iz automatske puške", dodaje Kumpf.
Branko Koloper iza sebe ostavlja ženu, dva sina te staru majku koja prebiva u selu nadomak Šibenika.
"Još se nisam čuo s njegovim sinovima. Naprosto nemam srca nazvati. Znam kroz što sada prolaze. Pozivi su im najmanje potrebni, a tu je i stres i nervoza jer su svjesni da im je otac nepromišljenim činom na jedan način ostavio trajni pečat. Užas, tragedija, ne znam što bih rekao", govori Kumpf dodajući kako Koloper nije samo pomagao svojim radnicima već se istaknuo i humanitarnim radom kroz crkvene udruge, donacije te je baš svakom Šibenčaninu stajao na dispoziciji od malih stvari poput posudbe kombija za prijevoz tereta do financijske pomoći.
"Najgore u svemu je to što Koloper nije bio gladan ni žedan. U Šibeniku je izgradio apartmane, imao je neovisne sinove koji su pošteno radili. Dakle, bio je osiguran i mogao je bezbrižno uživati u zlatnim godinama, ali očito su ponos i prkos bili jači. Čovjeku se samo zamračilo. Nitko ne može znati što mu je bilo u glavi", kaže nam Kumpf koji nije htio komentirati odnose u kojima je Koloper bio s ubijenima.
"Ne želim o tome. Prošetajte kroz Šibenik i raspitajte se. Odmah će vam sve bit jasno".
